Župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u zagrebačkom naselju Stenjevec oštećena je u seriji potresa koji su pogodili Zagreb 2020. godine. Riječ je o jednoj od najstarijih zagrebačkih župa. Njezina povijest po poznatim podacima seže do u prvu polovicu 14. Stoljeća. Tako se smatra da je prvi podatak o crkvi Blažene Djevice Marije u Stenjevcu, kao o župnoj crkvi, datira iz 1334. u popisu župa Zagrebačke biskupije koji je iste godine sastavio gorički arhiđakon Ivan i uvrstio ga u statut Zagrebačkog kaptola.
Tijekom sanacije crkve i konstruktivne obnove zvonika, ukazala se prilika za nova arheološka istraživanja koja su provedena tijekom 2022. i 2023. godine. Istraživanja su proveli djelatnici Arheološkog muzeja u Zagrebu, te su nakon završenih istraživanja prezentirani rezultati.
Radovi na obnovi uključivali su iskope oko zvonika do dubine od dva metra. S obzirom da je crkva zaštićeno kulturno dobro te da su na tom području ranije zabilježeni nalazi iz rimskog doba i srednjeg vijeka, prije i tijekom građevinskih zahvata bio je obvezan arheološki nadzor.
Arheološki nadzor, te kasnije zaštitna arheološka istraživanja provedena su na području istočne strane zvonika, uz sjeverozapadni zid sakristije, te na području sjeverne i zapadne strane zvonika.
Istražen je i evidentirana 171 grob, od kojih je nekoliko samo djelomično očuvanih i istraženih. Razlog tome je gusto pokapanje uz crkvu, osobito uz same temelje zvonika, zbog čega su kasniji ukopi oštetili starije grobove, a izgradnja zvonika dodatno je presjekla i uništila dio ranijih ukopa.
Pokojnici su najčešće bili položeni u drvene ljesove, od kojih su se sačuvali željezni čavli, a grobovi su uglavnom orijentirani u smjeru zapad (glava) – istok (noge). Tradiciji pokapanja uz crkvu prati se od kraja 12. ili početka 13. stoljeća pa sve do 18., a moguće i početka 19. stoljeća. Većina grobova pripada novom vijeku.
U gotovo trećini grobova pronađeni su nalazi koje možemo podijeliti na nekoliko skupina: predmeti osobne pobožnosti (križevi, svetačke medaljice, dijelovi krunice), dijelovi odjeće / nošnje (kopče, igle, ostaci tkanine), nakit (prstenje, broševi, sljepoočničarke) i kovani novac.
Osim nalaza pokojnika u zemlji su pronađeni i ulomci srednjovjekovne i rimskodobne keramike, stakla te tesera (kamene kockice od mozaika).
Uz sjevernu stranu zvonika otkrivena su četiri groba iz kasnog srednjeg vijeka. Izdvajaju se po načinu gradnje, jer su bili prekriveni nadgrobnim kamenim pločama. Riječ je o grubo obrađenim, ne ukrašenim monolitnim pločama duljine između 120 i 180 centimetara te širine od 66 do 70 centimetara.
Zajednička im je i karakteristika višestrukih ukopa. Ispod jedne kamene ploče bilo je pokopano više pokojnika. Na temelju brončane kopče za plašt pronađene na prsima jednog pokojnika, ovi se grobovi zasad mogu datirati u 14. stoljeće. Pronađen je i grob iz razvijenog srednjeg vijeka (12.-13-st.) s velikim brončanim S-karičicama, koje su pronađene uz lubanju pokojnika.
Osim srednjovjekovnih i novovjekovnih nalaza otkriveni su ostaci rimske građevine, te pokretni nalazi. Pronađeni su zidovi, a od pokretnih nalaza koji datiraju u rimsko razdoblje (2.-3. st.) pronađeni su ulomci keramičkih posuda, novac, brojni ulomci građevinskog materijala (opeke, tegule, imbreksi), tesere te komadići oslikane žbuke (freske). Sve upućuje na to da se na mjestu današnje crkve nekada nalazila antička građevina s oslikanim zidovima i mozaičnim podovima.
