Postoje knjige koje ne “pričaju povijest” samo riječima, nego je vraćaju na mjesto gdje se doista događala: u prostor. Treće, dopunjeno i prošireno izdanje Hrvatskog povijesnog atlasa (Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2025.) upravo je takva knjiga, alat za orijentaciju u vremenu kroz kartu, ali i kompas za razumijevanje konteksta u kojem su hrvatske zemlje stoljećima postojale.
Urednički je naglasak vrlo jasan: atlas nije zamišljen kao “zbir lijepih zemljovida”, nego kao sinteza koja prati istraživanja i ispravlja slijepe točke starijih interpretacija. Treće izdanje dolazi nakon što je prethodno (2018.) rasprodano, a nova je verzija proširena rezultatima novijih istraživanja i dodatnim tematskim blokovima.
U sklopu sezonske ponude portala Blaga & misterije, novi Hrvatski povijesni atlas dostupan je po cijeni od 59 EUR, uz besplatnu dostavu BOW NOW paketomatom. Ponuda vrijedi do 7. siječnja 2026. Tvrdi uvez, 877 stranica.
Kontekst kao glavna vrijednost
Najvažnija novost koja direktno opravdava riječ “kontekst” u naslovu serijala jest uvođenje 11 velikih zemljovida srednje i dijela jugoistočne Europe. Na njima se prikazuju državne zajednice u kojima su se Hrvatska i hrvatske povijesne zemlje nalazile kroz povijest: od (Hrvatsko-)Ugarskog Kraljevstva, preko Habsburške Monarhije i Austro-Ugarske, pa do različitih inačica jugoslavenske države u 20. stoljeću.
To je naizgled jednostavan potez ali za čitatelja je presudan. Jer u hrvatskoj se javnosti povijest često čita “iznutra”, kao niz domaćih epizoda, bez jasnog uvida u to u kojim se sustavima prostor organizirao, kojim se administrativnim i vojnim logikama upravljao i kako su se granice prelamale preko svakodnevice. Upravo te velike karte vraćaju perspektivu: pokazuju da se lokalna povijest ne razumije bez odnosa prema većim političkim i upravnim okvirima.
Što je novo: više karata, više teksta, više tema
Treće izdanje najvidljivije raste ondje gdje se “velika priča” najčešće i traži: u poglavlju Politička povijest, koje je prošireno za čak 37 novih zemljovida.
No promjene nisu samo kartografske. Urednici naglašavaju da je tekstualni sadržaj u odnosu na prvo izdanje već bio utrostručen, a sada je dodatno uvećan za: novo poglavlje Protuosmanski ratovi i novo potpoglavlje Povijest i profesionalizacija sestrinstva u Hrvatskoj.
Ta kombinacija govori mnogo o koncepciji: atlas se širi i prema “tvrdoj” geopolitici (ratovi, granice, uprava), i prema društvenoj povijesti (zdravstvo i sestrinstvo) — odnosno prema temama koje su dugo bile periferne u popularnoj povijesnoj imaginaciji, a u stvarnosti su ključne za razumijevanje života na ovim prostorima.
Brojke koje opisuju ambiciju atlasa
U predgovoru su dane i “suhe” brojke, ali one otkrivaju razmjer projekta. Atlas je organiziran u devet poglavlja i donosi ukupno: 194 velika zemljovida Hrvatske ili hrvatskih povijesnih zemalja 11 zemljovida srednje i dijela jugoistočne Europe, 89 planova naselja i 4 prikaza znamenitih bitki.
U istom se okviru ističe i unutarnja arhitektura poglavlja: primjerice, Politička povijest obrađena je na 91 zemljovidu kroz velike epohe i niz manjih cjelina (od prapovijesti do neovisne Hrvatske), dok se Upravno-teritorijalni ustroj prati na 25 zemljovida od ranih županija do suvremenih ustroja. Drugim riječima: ovo je knjiga kojoj nije cilj samo “prikazati kartu”, nego pokazati kako se prostor tijekom stoljeća preuređuje — administrativno, simbolički, demografski i kulturno.
Atlas koji ne skriva dileme: imena, pojmovi i historiografija
Jedna od najzrelijih odlika predgovora jest otvoreno priznanje da se dio kartografskih odluka morao donositi u području znanstvenih nesuglasja — osobito oko naziva državnih tvorevina. Najzorniji je primjer naziv zajednice Hrvata i Mađara od 1102. do 1918.: urednici bilježe da dio suvremene historiografije preferira naziv “Ugarsko-Hrvatsko Kraljevstvo”, ali se u ovom izdanju odlučuju za uvriježeni tradicionalni naziv “Hrvatsko-Ugarsko Kraljevstvo”, uz obrazloženje historiografskog i političkog konteksta 19. stoljeća.
Važnost ovakve napomene nije samo akademska. Ona čitatelju daje do znanja da karta nije “neutralna slika”, nego rezultat promišljanja, izbora i odgovornosti. U vremenu kad se povijest često koristi kao municija u dnevnim sporovima, takva transparentnost je gotovo građanska vrlina.
Zašto je ovo važna knjiga upravo danas
Ako ćemo iskreno, Hrvatska se često ponaša kao da je prostor samorazumljiv: kao da je karta “gotova”, a ne proizvod povijesnih procesa. No sve ono što danas uzimamo zdravo za gotovo — granice, regije, županije, pa i naš doživljaj “središta” i “periferije” — ima svoju povijest preuređenja.
U tom smislu, Hrvatski povijesni atlas nije samo priručnik za učenike ili referentna knjiga za struku. On je i kulturna infrastruktura: podloga za bolje razumijevanje baštine (od urbanizma do sakralnih mreža), ali i za zreliji razgovor o razvoju prostora — od pitanja identiteta do pitanja planiranja i javnih politika. A upravo to je “riznica konteksta”: sposobnost da lokalne priče smjestimo u šire sustave, umjesto da ih izoliramo u mit ili anegdotu.
