Novi Hrvatski povijesni atlas nezaobilazna je riznica konteksta zemalja naših prostora

Postoje knjige koje ne “pričaju povijest” samo riječima, nego je vraćaju na mjesto gdje se doista događala: u prostor. Treće, dopunjeno i prošireno izdanje Hrvatskog povijesnog atlasa (Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2025.) upravo je takva knjiga, alat za orijentaciju u vremenu kroz kartu, ali i kompas za razumijevanje konteksta u kojem su hrvatske zemlje stoljećima postojale.

Urednički je naglasak vrlo jasan: atlas nije zamišljen kao “zbir lijepih zemljovida”, nego kao sinteza koja prati istraživanja i ispravlja slijepe točke starijih interpretacija. Treće izdanje dolazi nakon što je prethodno (2018.) rasprodano, a nova je verzija proširena rezultatima novijih istraživanja i dodatnim tematskim blokovima.

Kontekst kao glavna vrijednost

Najvažnija novost koja direktno opravdava riječ “kontekst” u naslovu serijala jest uvođenje 11 velikih zemljovida srednje i dijela jugoistočne Europe. Na njima se prikazuju državne zajednice u kojima su se Hrvatska i hrvatske povijesne zemlje nalazile kroz povijest: od (Hrvatsko-)Ugarskog Kraljevstva, preko Habsburške Monarhije i Austro-Ugarske, pa do različitih inačica jugoslavenske države u 20. stoljeću.

To je naizgled jednostavan potez ali za čitatelja je presudan. Jer u hrvatskoj se javnosti povijest često čita “iznutra”, kao niz domaćih epizoda, bez jasnog uvida u to u kojim se sustavima prostor organizirao, kojim se administrativnim i vojnim logikama upravljao i kako su se granice prelamale preko svakodnevice. Upravo te velike karte vraćaju perspektivu: pokazuju da se lokalna povijest ne razumije bez odnosa prema većim političkim i upravnim okvirima.

Što je novo: više karata, više teksta, više tema

Treće izdanje najvidljivije raste ondje gdje se “velika priča” najčešće i traži: u poglavlju Politička povijest, koje je prošireno za čak 37 novih zemljovida.

No promjene nisu samo kartografske. Urednici naglašavaju da je tekstualni sadržaj u odnosu na prvo izdanje već bio utrostručen, a sada je dodatno uvećan za: novo poglavlje Protuosmanski ratovi i novo potpoglavlje Povijest i profesionalizacija sestrinstva u Hrvatskoj.

Ta kombinacija govori mnogo o koncepciji: atlas se širi i prema “tvrdoj” geopolitici (ratovi, granice, uprava), i prema društvenoj povijesti (zdravstvo i sestrinstvo) — odnosno prema temama koje su dugo bile periferne u popularnoj povijesnoj imaginaciji, a u stvarnosti su ključne za razumijevanje života na ovim prostorima.

Brojke koje opisuju ambiciju atlasa

U predgovoru su dane i “suhe” brojke, ali one otkrivaju razmjer projekta. Atlas je organiziran u devet poglavlja i donosi ukupno: 194 velika zemljovida Hrvatske ili hrvatskih povijesnih zemalja 11 zemljovida srednje i dijela jugoistočne Europe, 89 planova naselja i 4 prikaza znamenitih bitki.

U istom se okviru ističe i unutarnja arhitektura poglavlja: primjerice, Politička povijest obrađena je na 91 zemljovidu kroz velike epohe i niz manjih cjelina (od prapovijesti do neovisne Hrvatske), dok se Upravno-teritorijalni ustroj prati na 25 zemljovida od ranih županija do suvremenih ustroja. Drugim riječima: ovo je knjiga kojoj nije cilj samo “prikazati kartu”, nego pokazati kako se prostor tijekom stoljeća preuređuje — administrativno, simbolički, demografski i kulturno.

Atlas koji ne skriva dileme: imena, pojmovi i historiografija

Jedna od najzrelijih odlika predgovora jest otvoreno priznanje da se dio kartografskih odluka morao donositi u području znanstvenih nesuglasja — osobito oko naziva državnih tvorevina. Najzorniji je primjer naziv zajednice Hrvata i Mađara od 1102. do 1918.: urednici bilježe da dio suvremene historiografije preferira naziv “Ugarsko-Hrvatsko Kraljevstvo”, ali se u ovom izdanju odlučuju za uvriježeni tradicionalni naziv “Hrvatsko-Ugarsko Kraljevstvo”, uz obrazloženje historiografskog i političkog konteksta 19. stoljeća.

Važnost ovakve napomene nije samo akademska. Ona čitatelju daje do znanja da karta nije “neutralna slika”, nego rezultat promišljanja, izbora i odgovornosti. U vremenu kad se povijest često koristi kao municija u dnevnim sporovima, takva transparentnost je gotovo građanska vrlina.

Zašto je ovo važna knjiga upravo danas

Ako ćemo iskreno, Hrvatska se često ponaša kao da je prostor samorazumljiv: kao da je karta “gotova”, a ne proizvod povijesnih procesa. No sve ono što danas uzimamo zdravo za gotovo — granice, regije, županije, pa i naš doživljaj “središta” i “periferije” — ima svoju povijest preuređenja.

U tom smislu, Hrvatski povijesni atlas nije samo priručnik za učenike ili referentna knjiga za struku. On je i kulturna infrastruktura: podloga za bolje razumijevanje baštine (od urbanizma do sakralnih mreža), ali i za zreliji razgovor o razvoju prostora — od pitanja identiteta do pitanja planiranja i javnih politika. A upravo to je “riznica konteksta”: sposobnost da lokalne priče smjestimo u šire sustave, umjesto da ih izoliramo u mit ili anegdotu.