U Loboru, gdje se danas uzdiže Svetište Majke Božje Gorske, arheolozi već više od dva desetljeća neumorno istražuju jednu od slojevitih priča hrvatske povijesti.
Ovog ljeta otkrića su otišla korak dalje, kad su ispod svetišta i njegove bliže okolice pronađeni tragovi koji upućuju na postojanje zaboravljenog antičkog grada, barem većeg naselja
Kako bilježi Sabina Pušec u reportaži koji je objavio portal Zagorje.com u repotaži, do otkrića je došlo zahvaljujući suvremenim neinvazivnim metodama. Georadarskim i magnetskim istraživanjima arheolozi su uspjeli detektirati ostatke brojnih rimskih građevina koje se prostiru izvan kasnoantičkog bedema.
„Imamo pokazatelje da se grad širio izvan bedema, na okolna polja. Riječ je o srednje velikom antičkom naselju koje je doživjelo vrhunac u 3., 4. i 5. stoljeću“ – za portal Zagorje.com otkriva dr. sc. Krešimir Filipec, pročelnik Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu i dodaje kako je riječ o najvećem takvom lokalitetu na širem području sjeverne Hrvatske.
Ono što ovu metodu čini posebnom je mogućnost mapiranja podzemnih struktura bez potrebe za iskopavanjima što u doba sve manjeg broja istraživača i financijskih sredstava otvara vrata novoj eri arheologije.
U Loboru su tako otkrivene su velike rimske građevine duž pristupnog puta prema svetištu, ali i groblje s tumulima (gomilama) na suprotnoj strani brda.
Istraživanja, koja se ovog ljeta odvijaju od 17. lipnja do 10. srpnja, provodi međunarodni tim studenata iz SAD-a, Kanade i Hrvatske, u suradnji Filozofskog fakulteta i američkog Institute for Field Research iz Los Angelesa. No, osim samih otkrića, veliki naglasak stavljen je i na edukaciju: „Ovaj lokalitet je poligon na kojem studenti uče kako izgleda njihov budući posao“, ističe dr. Filipec.
Lobor nije samo svetište, on je slojevita arheološka knjiga. U posljednjih dvadesetak godina ovdje su otkriveni ostaci poganskog hrama božice Dijane, starokršćanske bazilike s krstionicom iz 5. stoljeća, starohrvatske crkve iz 8. stoljeća, predromaničke, romaničke, te gotičke crkve iz 14. stoljeća.
Pronađeno je i groblje iz 10. i 11. stoljeća, kao i jedinstveni pleterni kameni ulomci što je prava rijetkost u ovom dijelu Hrvatske.
Značaj lokaliteta davno je prepoznat i među vjernicima, a sada sve više i među znanstvenicima. Tiskan je i vodič kroz svetište, a plan za budućnost je arheološki park koji još uvijek čeka širu institucionalnu podršku i infrastrukturne uvjete, poput smještaja i ugostiteljskih sadržaja.
„Tema jače turističke promocije nadilazi mogućnosti Župe i Općine. Sve mora biti povezano; smještaj, restorani, sadržaji. A ovdje je potencijal ogroman“, napominje dr. Filipec.
Svetište Majke Božje Gorske tako ostaje mjesto gdje se isprepliću vjera, povijest i znanost. Njegove tajne, zakopane pod slojevima zemlje, možda tek čekaju da ih otkrijemo.
Članak se temelji na izvornoj reportaži autorice Sabine Pušec objavljenoj na portalu zagorje.com
