Pored samog ulaza u ledenički grad na sjeverozapadnoj strani nalazila se župna crkva sv. Stjepana. Nažalost, danas su od nje ostale samo ruševine, te je zatrpana građevinskim materijalom.
O crkvi sv. Stjepana u video prilogu “Crkva sv. Stjepan, Ledenice Vinodolska dolina” arheolog Ranko Starac navodi slijedeće: “Današnje stanje crkve koje vidimo žalosno je i nije odavno. Crkva je zadnji puta obnovljena pred drugi svjetski rat i bila je u funkciji. Obnovljena je na nesretan način, kao što je puno vinodolskih crkava u najboljoj namjeri obnovljeno, tako da je na poluobli svod ili bačvasti svod ili svod u šilj, kao što je djelom u ovoj crkvi nad prezbiterijem, postavljena betonska ploča, odnosno dvostrešni krov od lijevanog betona. Naravno bez armature. Na kameni svod je pritisnut beton koji je zaglađen. Tijekom desetljeća vrijeme je radilo svoje. Crkva je iza rata definitivno napuštena. Nitko je nije popravljao, održavao, te je korijenje stabala i biljaka ulazilo u fuge.
Jedne zime za jedne bure i velike hladnoće 1988. godine, čitava crkva je srušena u jednome trenutku, jednome dahu. Ne samo da je srušena crkva, već se ovdje prema moru ispod nas nalazio i kompletno sačuvan nekadašnji dvostruki ulaz sa dvostrukim gradskim vratima u grad iz kraja 15. stoljeća koji se također urušio.
Na starim fotografijama se vidi, da je to bio lijep monolitni ulaz, kameni s portalom, s nadvojem u obliku gotičkog šiljastog luka. Taj ulaz je imao i jednu polukulu, odnosno bio je u funkciji gradske stražarnice, a sama crkva, njezino pročelje je postavljeno direktno na liniji gradskog zida. Zato je izvorni ulaz u crkvu zazidan, u vrijeme provala Osmanlija krajem 15. stoljeća, a crkva je postala dio obrambenog gradskog bedemskog sustava.
Crkva se inače sastoji od dva osnovna dijela. Prednji dio pripada razdoblju prije završne fortifikacije samih Ledenica, znači razdoblju srednjeg vijeka, odnosno razdoblju kada Ledenicama upravljaju krčki knezovi Frankopani. Pretpostavlja se da je iz razdoblja 13. stoljeća.
Ne znamo točno vrijeme gradnje, ali su svakako 1288. prilikom nastajanja Vinodolskog zakonika prisutni i predstavnici ledeničkog grada i crkve. Ledenice su imale status župe, te je u 13 st. crkva sv. Stjepana imala status župne crkve.
Kapela sa strane, ukopana u padinu brijega, je još jedna dogradnja, još jedna crkvena faza jednog novog oltara koji također pripada razdoblju s kraja srednjeg, odnosno početka novog vijeka.
Problematično na ovom mjestu je to, što ne samo da su nestali važni elementi gradskog ulaza u grad, koji su bili sačuvani, o kojima pišu Hirc, Laszowski i svi naši pisci koji su se bavili nekada poviješću Vinodola, nego je i ta nesretna obnova završila tako kako je završila.
Ono što je još žalosno je da svi ti silni komadi betona, šute nisu očišćeni od 1988. godine do danas. Nije bilo nikakvog pokušaja, ni najmanje akcije da se to kamenje ukloni i da se ovi klesani komadi, polukapitela, nosača tih stupova koji se vide, elementi svoda, da se uklone i spreme sa strane, ili da se ovdje napravi lapidarij.
Crkva je imala čita niz grobnica i grobnih mjesta koji su sad zatrpani. Popločena je s lijepim kamenim podom što se sada naravno ne može vidjeti.
Na crkvi su vidljivi i tragovi izvornih zidnih slikarija s kraja 15. stoljeća. Vidljivi su tragovi crvene boje i oslika u fresko tehnici, koji možda kriju i nekakve grafite, odnosno znakove, tragove glagoljaške kulture i pismenosti koji su inače poznati ovdje u Ledenicama”, rekao je Ranko Starac.
Ovaj je članak objavljen u sklopu projekta “U potrazi za frankopanskim posjedima” koji se provodi od 2019. godine. Cilj je projekta prezentiranje i dokumentiranje cjelokupne frankopanske baštine bez prostornog ograničenja i provodi ga Darko Antolković sa suradnicima.
