in ,

Ovako danas izgleda “Moje drago serce” jedno od najljepših, najintimnijih, najtužnijih i najčitanijih pisama

Ovako danas izgleda “Moje drago serce” jedno od najljepših, najintimnijih, najtužnijih i najčitanijih pisama ikad napisanih na ovim prostorima.

Potpisuje ga Petar Zrinski, i prije pogubljenja namjenjuje supruzi, Ani Katarini Zrinskoj. Od tog trena nadalje, izvorno pismo je preživjelo sve i danas se čuva u pismohrani Zagrebačke biskupije.

Moje drago serce FOTO: MBT / Blaga & misterije
Moje drago serce FOTO: MBT / Blaga & misterije

Izvorni tekst Moje drago serce


Moje drago serce.

Nimaj se žalostiti sverhu ovoga moga pisma, niti burkati.

Polag Božjega dokončanja sutra o desete ore budu mene glavu sekli, i tulikajše naukupe tvojemu bratcu.

Danas smo jedan od drugoga serčeno proščenje uzeli. Zato jemljem ja sada po ovom listu i od tebe jedan vekovečni valete, Tebe proseči, ako sam te u čem zbantuval, aliti se u čemu zameril (koje ja dobro znam) i oprosti mi.

Budi Bog hvaljen, ja sam k smerti dobro pripravan, niti se plašim. Ja se ufam u Boga vsemogučega, koji me je na ovom svitu ponizil, da se tulikajše mene hoče smilovati, i ja ga budem molil i prosil (komu sutra dojti ufam se), da se mi naukupe pred njegovim svetim thronušem u diki vekovečne sastanemo.

Veče ništar ne znam ti pisati, niti za sina, niti za druga dokončanja našega siromaštva, ja sam vse na volju Božju ostavil. Ti se ništar ne žalosti, ar je to tak moralo biti.

U Novem Mestu pred zadnjim dnevom mojega zaživljenja, 29 dan aprila meseca, o sedme ore podvečer, leta 1671.

Naj te Gospodin Bog s moju kčerju Auroru Veroniku blagoslovi.

Pročitajte više o Zrinskima i Frankopanima

“Ne voliš kmetski kruh? Onda ti ne treba ni gospodarska služba!”, naredio je ban Petar Zrinski slugi koji je odbacio siromašku pogaču

Kad bi zidine Starog grada Ozlja mogle govoriti, pričale bi o junacima i dalekim ratovima, govorile o pjesmama i damama, svjedočile o moći Zrinskih i Frankopana

Riječko groblje Kozala ogledalo je događaja, ljudi i burne povijesti kroz koju je prolazio grad

Pravilo desne strane otkriva duboke korijene običaja koji je danas sasvim prirodan i kod pješaka i kod vozača