Na samome kraju osmog i početkom devetog stoljeća u franačkim ljetopisima javljaju se prve vijesti o hrvatskoj povijesti kojima se prekida tamno doba u kojem postoji vrlo malo zapisa.
Vijesti iz franačkih ljetopisa autentične su i pouzdane. Sažeti opisi nabijeni su konkretnim podacima i upravo su po tome vrlo vrijedna povijesna građa. U njima se, međutim, ništa ne tumači i pretpostavlja se da je sve poznato što može dovesti do zagonetke.
U franačkim ljetopisima tako je 819. godine zabilježena bitka koju su na rijeci Kupi vodili Ljudevit, knez Donje Panonije, i Borna, knez Dalmacije. To je razdoblje ostalo zabilježeno kao Ljudevitov ustanak u kojem je Panonska Hrvatska ustala protiv Franaka.
Knez Borna je, pak, bio franački saveznik koji se u bitki na Kupi našao u velikoj nevolji. Njegovi su se vazali Gačani iz bitke povukli i tako ga ostavili u smrtnoj opasnosti. Gačani su inače naseljavali prostor od Gacke do Bribira i knez Borna ih je tijekom ustanka unovačio.
Zagonetka naziva
No, ljetopisi bilježe kako su Bornu zaštitili njegovi pretorijanci, aludirajući tako na Pretorijansku gardu. U antičkom Rimu, bila je to tjelesna garda vojnih zapovjednika za građanskih ratova. U carsko doba, pak, bili su careva tjelesna garda koja je uživala brojne povlastice poput znatno bolje plaće i najbolje opreme.
Od cara Tiberija njihov je utjecaj sve više rastao pa je tako zapovjednik pretorijanaca, praefectus praetorio, postao glavni carev savjetnik. Pretorijanci su rušili i svojevoljno postavljali careve isklicavanjem, a ponekad i aukcijom. Godine 312. car Konstantin I. ukinuo je pretorijanske kohorte. Time ta elitna i zloglasna vojna jedinica prestaje postojati.
Sve do spomena bitke na rijeci Kupi koji izaziva zagonetku. Tko su bili pretorijanci kneza Borne? Je li to bila njegova elitna osobna garda organizirana po uzoru na pretorijance starog Rima? Posve je jasno da pretorijanci u svom izvornom obliku carske garde u devetom stoljeću više nisu postojali. Treba, dakle, utvrditi na što je franački ljetopisac mislio kad je o njima pisao.
Različite teorije
Tako je i zbog činjenice da su se pretorijanci spominjali u kontekstu kneza Borne postojala i teorija kako je njegova vojska bila izvježbana i organizirana prema bizantskom uzoru. No, s druge strane, na drugim mjestima i opisujući druge događaje, franački ljetopisi također spominju pretorijance, većinom u situacijama kada se mislilo na vojsku koja je, kao i pretorijanci, bila stacionirana u gradovima.
Pišući o zagonetki pretorijanaca kneza Borne Radoslav Katičić ističe kako nema nikakve dvojbe da, pišući o bizantskim praetoriani milites, franački ljetopisac taj naziv nije upotrijebio u smislu bizantske terminologije i vojne organizacije, nego preneseno, oživljavajući u duhu karolinške renesanse sjećanje na prilike u starome Rimskom Carstvu kakvo je bilo u antička vremena.
Odgovor u drugom ljetopisu
Pitanje o tome što su upravo bili ti pretorijanci, koji su u bici na Kupi odigrali tako važnu ulogu, ostaje potpuno otvoreno. Odgovor neizravno otkriva drugi anonimni franački pisac, biograf cara Ludovika Pobožnog. On je vijest o bitki na Kupi drugačije prepričao. Pritom nije preuzeo naziv praetoriani, nego je koristio terminologiju Suorum tamen iutus auxilio domestico discrimen imminens tutus evasit. Ono što su u ljetopisima praetoriani zapravo su auxilium domesticum što se može prevesti kao nešto domaće, odnosno, preciznije, domaća pomoć.
U drugim mjestima u franačkim ljetopisima ista terminologija označava osobnu obvezu pružanja vojne pomoći. Neka je to vrsta ispunjenja zakletve prema kralju, caru ili, u ovom slučaju, knezu Borni. To, pak, znači kako su pretorijanci kneza Borne zapravo bili njemu bliski vojnici, u miru članovi njegova kućanstva, sluge, članovi obitelji i njima odani ljudi, odnosno oni koji se nazivaju “domaća družina”.
Ta ga je družina pratila na bojnom polju i zaštitila ga je u trenu kada su se Gačani protiv njega pobunili i povukli. Tražeći prikladan izraz za kneževu družinu, franački ljetopisac pribjegao je klasičnoj naobrazbi i uzeo latinsku riječ praetoriani. Ona se tako može smatrati kao da joj je ekvivalentna, ako se slavenski knez u franačkoj Dalmaciji usporedi s rimskim carem.
Radoslav Katičić tako smatra da oni koji su uzimali kao da to znači “tjelesna straža” doista nisu bili daleko od istine. Naime, knežev je dvor u doba rata postao kneževa družina, osobna garda koja se sastojala od ukućana, rođaka i bliskih prijatelja.
Literatura
RADOSLAV KATIČIĆ : PRETORIJANCI KNEZA BORNE
