Vrana, tvrdi grad u središtu istoimenoga naselja kraj Vranskoga jezera, smjestila se 13 kilometara istočno od Biograda na Moru. Ovaj povijesni lokalitet u dokumentima se kao tvrdi grad prvi put spominje 1350. godine.
Leksikon utvrda Hrvatske piše kako povijest Vrane seže u prvu polovicu XIV. stoljeća kada su ga sagradili vitezovi ivanovci na mjestu benediktinskoga samostana sv. Grgura iz XI. stoljeća i nekadašnje templarske kuće (domus) koja je djelovala od 1169. do 1312. godine.
Tijekom protudvorskoga pokreta (1385–1409) Vrana postaje središte otpora protiv kraljice Marije i njezina supruga Sigismunda Luksemburgovca, te glavno uporište pristaša bosanskoga kralja Tvrtka I. Kotromanića.
Povijest obilježena previranjima
Od 1402. godine utvrda prelazi u ruke ugarsko-hrvatskog protukralja Ladislava I. Napuljskog, koji je 1409. godine Vranu i druge dijelove Dalmacije prodao Mletačkoj Republici. Zbog svog strateškog položaja, Mlečani su tijekom XV. stoljeća temeljito pregradili Vranu u snažnu tvrđavu, koju su držali do 1538. godine kada je pala u ruke Osmanlija.
Pod osmanskom vlašću, Vrana ostaje do Kandijskoga rata (1645–1669), kada su je 15. travnja 1647. godine osvojili Mlečani pod zapovjedništvom generala Leonarda Foscola. Pri tome su tvrđavu znatno oštetili kako bi onemogućili Osmanlijama ponovni povratak. Unatoč tome, nakon završetka rata 24. listopada 1671. godine, Mlečani su obnovljenu tvrđavu vratili Osmanlijama.
Osmanlije su Vranu držale sve do 1684. godine, kada su je tijekom Morejskoga rata (1684–1699) ponovno osvojile mletačke postrojbe pod zapovjedništvom knezova Jure Đekića i Ilije Kneževića.
Nakon pomicanja mletačko-osmanske granice prema Kninu početkom XVIII. stoljeća, Vrana je postupno napuštena i prepuštena propadanju. Tijekom idućih stoljeća lokalno stanovništvo sustavno je koristilo kamen iz tvrđave za gradnju vlastitih kuća, što je dodatno ubrzalo njeno urušavanje.
U drugoj polovici XX. stoljeća započeli su konzervatorski radovi kako bi se ostatci tvrdi grada sačuvali od daljnjeg propadanja. Godine 2005. provedena su arheološka istraživanja kapele i ulaznog kompleksa, što je pridonijelo boljem razumijevanju arhitektonske i povijesne vrijednosti ove utvrde.
Istraživanja Vrane
Ostatci Vrane smješteni su na briježuljkastom izdanku gotovo trapezoidna tlocrta s blagim padinama, osim na sjevernoj strani gdje se tvrdi grad oslanja na susjedni ravnjak. Radi se o jednoj od najvećih srednjovjekovnih i novovjekovnih utvrda u Dalmaciji. Bedemi u obliku izduženog peterokuta, vrhom okrenutog prema jugoistoku, dimenzija su 105 metara puta 80 metara. Okružena je obrambenim jarkom dubokim oko pet metara i širokim 25 metara.
Kompleks se sastoji od utvrđenog predgrađa i jezgre, pri čemu je jezgra najbolje očuvana cjelina. Njezin središnji i sjeveroistočni dio od predgrađa odvojeni su obrambenim jarkom i bedemom. Dominira veliko unutarnje dvorište omeđeno nizom građevina, a na jugozapadnoj strani branič-kulom i bedemom. Najbolje očuvana građevina je upravo branič-kula, smještena na jugoistočnoj strani dvorišta, s dimenzijama 7 metara puta 5 metara i visinom od oko 12 metara. Njezina funkcija bila je osiguravanje kontrole nad prilazima utvrdi.
Leksikon utvrda Hrvatske bilježi kako je utvrđeno predgrađe slabije očuvano, ali njegovi bedemi još uvijek daju naslutiti veličinu nekadašnje tvrđave. Na zapadnom i južnom kutu nalazile su se polukule višekutnoga tlocrta, a u sklopu južne kule bio je smješten ulazni kompleks koji se sastojao od glavnoga ulaza i dugačke troetažne zgrade, u koju je interpolirana kapela posvećena sv. Katarini.
Vrana ostaje simbol turbulentne povijesti hrvatskih prostora, mjesto koje je stoljećima svjedočilo previranjima i promjenama vlasti. Danas, njezini impozantni ostatci i dalje stoje kao podsjetnik na nekoć moćnu utvrdu u kojoj su nekoć čuvane i same insignije hrvatskih kraljeva.
Dosta im je fora balavog Đure: mještani Vrane sami su počeli čistiti grad hrvatskih kraljeva
