Erich von Däniken, švicarski autor koji je ideju “drevnih astronauta” pretvorio u globalni pop-fenomen, preminuo je 10. siječnja 2026. u dobi od 90 godina. Ideja drevnih astronauta u jednoj rečenici glasi: hipoteza je da su izvanzemaljska bića u dalekoj prošlosti posjećivala Zemlju i utjecala na razvoj ljudskih civilizacija, tehnologije i religijskih predaja.
Njegova smrt zatvara jedno osobito poglavlje kulture masovne znatiželje u kojem su piramide, Nazca, megaliti i druge “nerazjašnjene rupe” u udžbenicima postali pozornica za svemirske goste, ali i za publiku koja je tu priču željela slušati.
Od jedne knjige do žanra
Sve počinje 1968. knjigom Chariots of the Gods? (njem. Erinnerungen an die Zukunft), izdanjem koje je postalo međunarodni bestseler i postavilo okvir: ako neka civilizacija izgleda “prevelika” i prenapredna za svoje vrijeme, možda iza nje stoji netko izvana, odnosno netko poput izvanzemaljaca.
Slijedile su desetljećima nove knjige i prepoznatljiv rukopis: nizanje primjera iz raznih epoha i kontinenata u jedan veliki, zavodljiv narativ koji i danas inspirira. Njegovo ime s vremenom je prestalo biti samo potpis na koricama i postalo oznaka žanra. Brand je imao jasne sastojke: stalno putovanje kroz “svjetska čuda”, predavanja i medijske nastupe, prepoznatljiv ton postavljanja pitanja te katalog motiva koji se vraćaju u krug – piramide i njihove “nemoguće” mjere, linije u Nazci, megalitske građevine, “karte neba” u mitovima, reljefi i figurice koje podsjećaju na tehnologiju.
U tom paketu ključna je bila i retorička poza: autor kao vodič kroz zabranjenu vitrinu povijesti, netko tko “samo povezuje točkice” koje drugi, navodno, ne žele vidjeti.
Kultura čuđenja: zašto je njegova formula djelovala
Vrijeme je pokazalo koliko je von Däniken pogodio srž onoga što bismo mogli nazvati kulturom čuđenja. Publika ne traži nužno konačan odgovor, nego osjećaj da je stvarnost veća od onoga što se uči u školi. Ta kultura često bira zagonetku prije rješenja, jer rješenje zatvara vrata, a zagonetka ih ostavlja otvorenima. Osluškuje velike priče koje spajaju razdvojene stvari: mit, astronomiju, arheologiju, SF. Von Däniken eksplicitno daje uputu čitatelju da traži vizualni dokaz: “…pogledaj ovu sliku/reljef/liniju…”, čak i kada je interpretacija klimava, i postavlja dramatično pitanje kao završni udarac: “Ako nisu mogli oni — tko je mogao?”
U takvoj ekonomiji pažnje, čuđenje postaje valuta. Što je čuđenje veće, to je priča istinitija na emocionalnoj razini. Čak i kad je činjenicama tanka.
Mystery Park: kad je misterij postao građevina
Von Däniken je svoju priču pokušao pretvoriti i u fizički doživljaj. “Mystery Park” kraj Interlakena u Švicarskoj u Bernskom gorju otvoren je 2003. kao park paviljona “svjetskih misterija”, ali je zatvoren za rekordne tri godine.
Bio je to gotovo savršen sažetak njegova fenomena: ideje su živjele najbolje u knjizi i na ekranu, u prostoru stalnog “još samo jedno pitanje”, dok je čvrsta infrastruktura tražila čvršću stvarnost od one koju misterij može obećati.
Širi SF kontekst njegova života
Von Däniken je pisao u trenutku kad je SF prestao biti uska književna niša i postao opća kulturna klima. Rođen između dvaju ratova, punu je popularnost stekao u doba Svemirske utrke, kada su rakete, sateliti i Apollo program radikalno promijenili kolektivnu maštu. U prijelomnom povijesnom trenutku svemir više nije bio samo metafora, nego realna destinacija.
Paralelno su rasli UFO fenomen, televizijska dokumentaristika, New Age i tržište “alternativnih povijesti”. Žanr je to kojem je savršeno pristajala njegova metoda brzih rezova, sugestije i velikih objašnjenja. U takvom ozračju njegova je hipoteza zvučala kao produžetak vremena: ako smo mi krenuli prema zvijezdama, zašto netko prije nas ne bi došao k nama?
Što ostaje iza njega
Erich von Däniken ostaje prije svega kulturna činjenica. Autor je koji je uspio jednu hipotezu pretvoriti u opći jezik fascinacije. Njegov utjecaj vidi se manje u znanstvenim bibliotekama, a više u kolektivnoj mašti i načinu na koji se misterij počeo konzumirati kao žanr, a povijest kao pozornica za spektakl.
Njegova ostavština zato ostaje ambivalentna. Bio je magnet za čuđenje i sumnju u službene priče, ali i jedan od najuspješnijih popularizatora navike da se najsloženiji tragovi ljudske povijesti prebrzo prepuste najprivlačnijem objašnjenju.
Uz sve kontroverze, ostavio je i svojevrsni “ulaz” u svijet pitanja koja su mnoge kasnije odvela u ozbiljnija istraživanja arheologije, povijesti religija, antropologije, astronomije, povijesti znanosti. Za dio publike bio je prvi impuls, ne nužno zato što je davao točne odgovore, nego zato što je poticao glad za tragovima i želju da se čita više, putuje dalje i provjerava vlastitim očima. U tom smislu postao je neizbježna referenca pop-kulture misterija. Autor je čije su ideje često osporavane, ali čiji je učinak na maštu i znatiželju jedne cijele generacije teško zaobići. I zato, na svoj način, ostao nezaboravan.
