Pitanje lokacije benediktinskog samostana sv. Mikule u Otočcu, spomenutog u posljednjem retku Bašćanske ploče, već dugo zaokuplja povjesničare, arheologe i lokalne istraživače. Manja Kostelac Gomerčić iz Udruge Baštinica iznosi najnovija razmišljanja i dostupne povijesne izvore koji upućuju na mogućnost da se rješenje ove dugotrajne zagonetke nalazi izvan dosad najčešće pretpostavljenih lokacija.
Gdje se nalazio samostan sv. Mikule?
Dugo se u znanstvenim i lokalnim krugovima smatralo da se benediktinski samostan sv. Mikule nalazio na mjestu današnje župne crkve Presvetoga Trojstva u Otočcu. Bilo na samom mjestu crkve, u prostoru župnog dvora ili u vrtu ispred njega, kojeg su stariji stanovnici nazivali “kloštar”.
Poznato je da je samostan sv. Mikule 1636. godine po zapovijedi kralja Ferdinanda II. porušen jer je, kao derutni i nebranjeni “claustrum”, bio preblizu otočkoj utvrdi, te je predstavljao potencijalnu opasnost u slučaju osmanskih napada. Desetak godina kasnije izgorjela je i crkva Presvetoga Trojstva, a iako razlog požara nije zabilježen, pretpostavlja se da je i on bio posljedica ratnih zbivanja. Sve to upućuje na zaključak da današnja župna crkva nije podignuta na mjestu nekadašnjeg samostana sv. Mikule.
Takvu su pretpostavku potvrdila i arheološka istraživanja. Tijekom zamjene kamenih podnih ploča u crkvi Presvetoga Trojstva, arheologinja dr. sc. Tanja Kolak nije pronašla nikakve tragove koji bi upućivali na postojanje ranijeg samostanskog sklopa. Isto tako, tijekom drenažnih radova kod župnog dvora, kao ni prilikom uređenja prostora za Gačanski park hrvatske memorije, nisu pronađeni ostaci stare gradnje, iako su upravo taj prostor stariji Otočani smatrali “najsumnjivijim”, prisjećajući se potmulih zvukova iz tla prilikom prolaska teških vozila.
Unatoč tomu, Crkva nikada nije posumnjala u postojanje benediktinskog samostana sv. Mikule u Otočcu i Gackoj. Brojni arhivski zapisi, kao i činjenica da su sve do sredine 20. stoljeća imenovani mitronosni opati sv. Nikole od Gacke. Među njima gospićki župnik Nikola Polić i otočki župnik Juraj Ibel jasno govore u prilog njegovu stvarnom i dugotrajnom postojanju.
Ako samostan nije bio uz crkvu Presvetoga Trojstva, niti unutar otočke utvrde (što je sigurno, jer je upravo zbog blizine utvrdi i porušen), nameće se pitanje: gdje se nalazio? Povremeno se spominjala lokacija Umca, no ondje dosad nisu uočeni nikakvi relevantni tragovi.
Odgovor koji dugo nije bio sasvim jasan dao je blagopokojni gospićko-senjski biskup Mile Bogović. Na pitanje gdje je bio sv. Mikula ako nije kod crkve ni na Umcu, kratko je odgovorio: “Na otoku!” Tek je njegov posljednji članak objavljen 2021. godine u časopisu Vrilo rasvijetlio značenje tih riječi. U njemu navodi zapis biskupa Nikole Pohmajevića koji je 1723. godine posjetio Otočac i izričito zapisao da se groblje ne nalazi uz župnu crkvu Presvetog Trojstva, nego na otočiću kraj kapele sv. Nikole, sagrađene na mjestu gdje je nekada bila opatijska crkva sv. Nikole.
Prema dosadašnjim spoznajama, taj se otočić s grobljem najvjerojatnije nalazio južno od otočića s utvrdom, u nastavku današnje Ulice Ante Starčevića, kod velikoga zavoja. Danas su ondje obiteljske kuće, no ako je upravo na tom mjestu nekoć stajao samostan sv. Mikule, logično je očekivati barem neki njegov trag. Dio temelja, građevinski ostatak ili slučajni nalaz još uvijek bi se mogao skrivati u tlu, ili u privatnim zbirkama stanovnika toga područja.
Ipak, ostaje i mogućnost da se sv. Mikula nalazio sasvim drugdje.
