U Hrvatskom zagorju, među nizom uskrsnih običaja koji povezuju vjeru i zajednicu, posebno se ističe tradicija pucanja kuburaša. Snažan je to, zvučan i simboličan čin kojim se obilježava Uskrs.
Iako danas privlači pozornost kao atraktivan dio proslave, riječ je o običaju čiji korijeni sežu stoljećima unatrag, u vrijeme kada je Zagorjem upravljala plemićka obitelj Keglević.
Hrvatski biografski leksikon bilježi kako su se pripadnici obitelji pred turskom su se opasnošću iselili iz Kninske županije na prostor Zagrebačke, Varaždinske i Križevačke županije, potom i u Ugarsku, što je u XVII. st. dovelo do podjele na hrvatsku i ugarsku granu.
Oni iz hrvatske grane u javnom su se životu najčešće isticali kao vojnici te bili nositelji patronatskoga prava nad crkvama i župama u Hrvatskom zagorju.
Običaj koji ima svoje vrijeme i pravila
Kuburaška društva njeguju praksu uskrsnog pucanja iz starinskog vatrenog oružja – kubura, kremenjača i pištolja punjenih barutom. No, riječ je o strogo uređenom običaju. Pucanje se odvija u točno određenim trenucima tijekom uskrsnog razdoblja, od Cvjetne nedjelje do Bijele nedjelje, često u sklopu misa i procesija.
Nakon zapovijedi zapovjednika, kuburaši se postrojavaju u krug i pucaju jedan za drugim, nastojeći da pucnjava traje što dulje. Oružje, poznato kao kostelska pištola, puni se nakon svakog pucnja, a cijeli događaj prati i jasno definirana sigurnosna pravila.
Od banderija do današnjih društava
Enciklopedija Hrvatskog Zagorja bilježi kako se korijeni običaja nalaze u 16. stoljeću. Tada je osobna straža grofova Keglevića koja se nazivala banderij tijekom uskrsnih svečanosti pucanj emsimbolički obilježavala Kristovo uskrsnuće i čuvala Isusov grob u noći s Velike subote na Uskrs.
Iz te ceremonijalne i vojne prakse razvio se narodni običaj koji se u kostelskoj župi prenosio s koljena na koljeno. Zanimljivo je da običaj nije bio formalno zabranjen ni nakon Drugoga svjetskog rata, iako vlasti nisu bile sklone takvim oblicima javnog izražavanja tradicije.
Širenje i organizacija tradicije
Kako bi se običaj očuvao, 1991. godine osnovana je udruga Klub „Kostelska pištola“. Nakon toga tradicija se iz Kostela proširila i na druge zagorske župe – Pregradu, Desinić, Đurmanec i druge.
Od 1992. redovito se održava Smotra kuburaških društava, a od 2010. i kuburaški mimohod na Veliku subotu kroz Krapina, koji okuplja brojna društva i posjetitelje. Posebnu ulogu ima i povijesna postrojba Kečlevićeva straža – Kostel, čije su odore izrađene prema prikazu grofa Keglevića koji se čuva u Franjevački samostan u Krapini.
Zaštićena baština i živa tradicija
Danas je u Hrvatskom zagorju aktivno četrdesetak kuburaških društava. Njihova djelatnost nije samo očuvanje običaja, nego i njegovo predstavljanje novim generacijama. Godine 2012. uskrsno pucanje iz pištole proglašeno je nematerijalnim kulturnim dobrom i upisano u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske.
