U zemlji gdje su se stoljećima prenosile priče uz ognjište, gdje knjige nisu bile tek predmeti već prozori u svjetove, najnovije istraživanje otkriva da Hrvati danas čitaju manje od većine Europljana.
Čitaju manje i čitaju drugačije, jer, kako stvari stoje, ljubav prema pisanoj riječi više ne opada, ali niti raste.
Na otvorenju manifestacije Noć knjige, u prostoru Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, predstavljeni su podaci koji nas potiču na razmišljanje. Prema istraživanju agencije Karika, Hrvatska dijeli 23. mjesto na europskoj ljestvici čitanja – tik iznad Italije, Bugarske, Rumunjske i Cipra.
Sunce, more i knjiga
Zanimljiv zaokret donose podaci o Istri i Primorju, gdje se, unatoč obilju sunčanih dana, čita iznad nacionalnog prosjeka. Tamo, gdje se more sudara s kamenim obalama, knjiga i dalje ima svoju tišinu i snagu. Pokazuje se da kulturni identitet može biti jači od statistike. Tamara Kraus, predstavnica agencije Karika koja je predstavila rezultate naglašava da sunčaniji krajevi Europe često imaju niže stope čitanja jer ljudi više vremena provode vani. No, Hrvatska, kaže ona, skriva svoja mala uporišta čitateljskog duha upravo na jugu.
Knjige biraju dušu koja ih traži
Istraživanje, provedeno u ožujku, pokazuje da u čitanju prednjače žene, visokoobrazovani i građani s višim prihodima. Beletristika ostaje najvoljeniji žanr među ženama, dok muškarci češće biraju publicistiku.
Čitanost stagnira – 37 posto ljudi pročitalo je barem jednu knjigu u godinu dana. No, zaustavljen je višegodišnji pad, što mnogi tumače kao znak da interes za knjige možda ipak nije ugašen, nego samo pritajen.
Kupnja knjiga ne raste, ali ni ne opada. Ljudi ih sve češće posuđuju u knjižnicama, a 69 posto ispitanika kaže da u njima pronalazi sve što traži. Možda je upravo knjižnica – taj tihi hram riječi – odgovor na izazove digitalnog doba o kojima će biti riječi u nastavku.
Slova u svijetu brzine
U svijetu u kojem 75 posto građana dnevno čita internetski sadržaj, od vijesti do društvenih mreža, knjiga ostaje ona koja traži mir – i zato često ostaje po strani. Ipak, kad dođe trenutak, ona nas čeka. Samo 15 posto ljudi godišnje posjeti promociju knjige. Najčešće su to oni koji već imaju razvijen čitateljski identitet.
Malena svjetla nade
U ovom istraživanju kriju se i zrake kreativnosti – dvije su kompanije svoje proizvode ukrasile ulomcima iz knjiga, pokazujući da knjiga ne mora biti zaključana između korica, već može disati kroz svakodnevne predmete.
U zemlji koja čuva glagoljaške rukopise, stećke i usmenu predaju, knjiga nije tek statistika. Ona je naslijeđe, most prema dubljoj stvarnosti, a možda i podsjetnik da čitanje nije samo navika, već unutarnji izbor i, netko je iednom napisao, čin slobode.
