Tijekom svečanog otvorenja znanstvenog skupa “Početci Kraljevstva: Splitski crkveni sabori, Tomislav i njegovo doba o 1100. obljetnici”, na glavnom oltaru katedrale sv. Dujma pod staklom je zablistala dragocjenost o kojoj se u tišini arhiva šuška desetljećima. Simbolički, bilo je to važno zato što je to bila rijetka prilika da javnost pogleda najstariju sačuvanu knjigu u Hrvata. Splitski evangelijar, poznat je i pod latinskim nazivom Evangeliarium Spalatense.
Rukopis je to koji sadrži tekst četiri evanđelja s uputom kada što za bogoslužja treba čitati kroz godinu. Toliko je star da je gotovo sigurno bio u opticaju u vrijeme kralja Tomislava i crkvenih sabora u Splitu.
Kraljevska knjiga prisega?
Zbog svoje važnosti i mjesta u splitskoj prvostolnici, nije teško zamisliti da je i sam Tomislav na toj knjizi polagao prisegu. Osobito ako se u obzir uzmu njegova nazočnost na splitskim saborima i suradnja s papom Ivanom X., potvrđena autentičnim papinskim pismima. Splitski evangelijar, po svemu sudeći, bio je predmet svetosti i kraljevske prisege.
Evangelijari su inače liturgijske knjige zapadnokršćanske tradicije.Ovaj Splitski pisan je latinskim i do danas se čuva u riznici Splitske nadbiskupije.
Kroz stoljeća se spominjao i kao Knjiga sv. Dujma – relikvija koju je prema srednjovjekovnoj legendi napisao sam zaštitnik grada Splita. Taj je kodeks u narativima i povijesnim spisima prerastao liturgijski okvir. Postao je simbol kontinuiteta, svetosti i prisege.
Otkrića o dobu kralja Tomislava
Na Filozofskom fakultetu u Splitu, gdje se istodobno odvijao znanstveni skup o početcima kraljevstva s početka ove priče, čuli smo nova saznanja o Hrvatskom Kraljevstvu i vremenu Tomislava, ali i širi europski kontekst. Hrvatska je, doznali smo, i prije Tomislava bila čvrsto vezana uz Rimokatoličku crkvu, a neki su znanstvenici iznijeli tezu da je Hrvatska kao kraljevstvo postojala i prije njegove krunidbe.
U jednoj od stanki, o Splitskom evangelijaru upitali smo uglednu povjesničarku Rosamond McKitterick s Cambridgea koja proučava srednjovjekovnu Europu. U svom je izlaganju naglasila kako se papinska politika 10. stoljeća mora iznova sagledati, bez ideoloških filtera. “Vrijeme pape Ivana X. bilo je ključno za crkvenu konsolidaciju u Hrvatskoj,” izjavila je McKitterick.
Dojam koji se nameće jest da su pape i prije 1100 godina Hrvatsku doživljavale ravnopravno. Samo što se ta povijest ne čuva kod nas, već u vatikanskim i karolinškim arhivima.
McKitterick je povukla i zanimljivu paralelu s Engleskom – između Splitskog evangelijara i Kodeksa sv. Augustina, na koji zaklinju biskupi, pa i kraljevi. Dodala je kako je Splitski evangelijar vjerojatno stigao iz Ravenne, u 8. stoljeću.
S papom na vezi
Najnovije je mišljenje pak podjelila dr. Mirjana Matijević-Sokol s Hrvatskih studija u Zagrebu. Smatra se da ga je donio prvi splitski nadbiskup Ivan iz Ravene kojega u Dalmaciju i Hrvatsku šalje neimenovani papa krajem VIII. st.
Kako je profesorica Matijević morala dalje, odlučili smo saznati više o Ivanu Ravenjaninu. Kad je dotični stigao s misijom iz Italije u Split, oživio je crkveni život koji je nestao nakon pada Salone 614. godine.
Obnovio je i Salonitansku nadbiskupiju, a kler ga je izabrao za nadbiskupa što je potvrdio i papa u Rimu. Poznat je i po tome što je u današnju Splitsku katedralu iz razrušene Salone dopremio kosti kršćanskih mučenika sv. Anastazija i sv. Dujma.
Po potonjem, zaštitniku Splita, je poznata i katedrala. Upravo na tom mjestu su se kasnije održavali Splitski crkveni sabori 925. i 928. godine po kojima znamo detalje o vremenu kralja Tomislava i Hrvatskog Kraljevstva.
Spoznaja o tome da se u Splitu sve ove godine čuva predmet koji je služio kod zakletvi kao bitnog elementa crkvenih i državnih odnosa podjarila je znatiželju.
Uloga evangelijara
Kako smo doznali, brojni su stručnjaci, uključujući i pokojnog arheologa Aleksandra Stipčevića, zastupali mišljenje da je Splitski evangelijar korišten u ceremonijama zakletve, poput one kralja Zvonimira 1076. u Solinu.
Trajnost običaja
Knjiga je važna i zbog nečega drugog – kontinuiteta. Na njezine prazne stranice prisege su upisivali splitski sufragani od druge polovice 11. do sredine 13. stoljeća. Tako se na nju početkom 12. stoljeća zakleo i biskup Grgur iz Nina. Treba imati na umu kako ovdje nije riječ o onom poznatijem Grguru Ninskom, koji je živio kasnije.
Kad smo i to u jednom razgovoru razjasnili taman je počinjalo izlaganje dr. Mirjane Matijević-Sokol koja se osvrnula na ulogu kralja Tomislava u oblikovanju hrvatske crkvene organizacije. Prema njezinim riječima, upravo je Tomislav, u suradnji s papom Ivanom X. i Lavom VI., potvrdio metropolitanski status Splita, isključivši Nin i Zadar. “U 9. stoljeću borile su se Ninska i Salonitska crkva – Nin temeljem prostranosti, a Split kontinuitetom tradicije”, istaknula je profesorica Matijević Sokol. Posebno je naglasila simboličku snagu dvaju predmeta: krstionice kneza Višeslava i Splitskog evangelijara, nazvavši ih “spomenicima obavijenima velom tajni”.
Profesorica Matijević-Sokol, uz suradnika Tomislava Galovića, je inače pripremila kritičko izdanje ove knjige, u formi kodeksa u kojem je iznijela najnovije rezultate paleografskog i filološkog istraživanja.
Od čega se sastoji
“Osnovni tekst pisan je poluuncijalom kao scriptio continua i smatra se da ga je pisalo šest različitih ruku. Sadržaj mu je integralni tekst četveroevanđelja. Na praznim stranicama kasnije su zapisani još neki djelomični tekstovi evanđelja koji se u prigodnim situacijama čitaju tijekom liturgijske godine. Umetci su zbog lakšeg čitanja evanđelja u kasnijim vremenima bili napisani beneventanom i karolinom na našim prostorima, a čak je jedan zapis dodan grčkim jezikom latinicom”, opisala je Matijević Sokol. Dodala je kako se taj umetnuti tekst povezuje s rimskim papom.
Primjećujemo kako se danas, na posebno svečanim misama koje vodi papa, a prigodom velikih blagdana, posvećenja papa ili proglašenja svetaca, čita evanđelje na grčkom jeziku. Tako je bilo i nedavno, s novoizabranim papom Robertom Francisom Prevostom Lavom XIV., kada se čitalo evanđelje na grčkom.
Zakletva Kralja Tomislava?
Može li kontinuitet crkvenog običaja biti trag koji kroz vrijeme vodi do samih početaka Hrvatskog Kraljevstva? Prisjetili smo se kako je u svom govoru za otvorenja znanstvenog skupa s početka ove priče nadbiskup metropolit splitsko-makarski Zdenko Križić istaknuo Evangelijar.
“Taj je kodeks vrlo izvjesno bio svjedokom splitskih crkvenih sabora održanih, po svemu se tako čini, u ovom drevnom zdanju. Možda su na njemu prisegnuli njihovi sudionici, možda i sam Tomislav – kralj… Uvjeren sam također da svojim duhom iz nekoga svog nebeskog skriptorija nad nama ovdje bdije i stari Toma, arhiđakon ove katedrale, prebirući danas po svojoj Historia salonitana: po povijesti Salonitanske i Splitske crkve od rimskoga doba do 1266. i mnogobrojnim vrijednim podacima o hrvatskoj srednjovjekovnoj povijesti. Iako je minulo jedanaest stoljeća od prvih naših nacionalnih crkvenih sabora, oni nedvojbeno predstavljaju onu baštinu na koju se vrijedi iznova vraćati i kojoj se u ovom svečanom času i vraćamo. Jer, oni su, dobro to znamo, u crkvenome smislu udarili smjer crkvenopodručnoga ustroja naših prostora, povezavši ga s upravo spomenutim korijenima naših prvih kršćanskih početaka, a nacionalno-politički gledano, zaokružili i uokvirili ondašnji hrvatski prostor pod kraljevskom vlašću Tomislava, kralja Hrvata (rex Croatorum) kako ga se dva puta titulira u Papinim pismima.”
U danima kada se Hrvatska prisjeća svog kraljevstva, pravo je vrijeme da se dublje zagledamo i u knjige koje su kraljevstvo – i oblikovale. Možda je jedna od stvari koje nas vezuju s prošlošću pred nama cijelo vrijeme, a kako navodi Hrvatska enciklopedija, kako neka poglavlja nedostaju, nitko ne može sa sigurnošću reći jesu li izgubljene stranice Splitskog evangelijara sadržavale i pisanu prisegu nekog hrvatskog kralja.
