Nedaleko od Vrbničkog polja, na obronku Vali nalaze se dva zanimljiva lokaliteta koja su manje poznata široj javnosti – crkva Majke Božje Snježne ili Sv.Trojstva i kaštelić. Obišli smo ih u pratnji dobrog poznavaoca “skrivenih” srednjovjekovnih crkava i napuštenih sela na otoku Krku Petra Kopanice. Netko će se pitati zašto “skrivenih”?
Zato što ih je danas jako teško pronaći zbog gustog raslinja koje ih okružuje, ukoliko vas netko ne odvede do njih. Drugi problem je i što je sve manje starijeg lokalnog stanovništva koje zna gdje se lokaliteti nalaze. Pročitate da nešto postoji, da su još vidljivi i tragovi na terenu, a ne znate kako do toga doći. Putevi kojima su nekad ljudi prolazili kako bi došli do svojih polja i maslinika sve su teže prohodni.
Nema više ni polja, već umjesto njih raste šikara. Do lokaliteta koje želimo obići lakše bi došli sa ceste koja prolazi kroz Vrbničko polje. No kako je raslinje gusto, teško se je snalaziti u prostoru i vidjeti ono što tražite. Zbog toga odlazimo starim putem koji prolazi iznad Vrbničkog polja i dolazimo do pastirskog stana obitelji Bozanić, te se ispod njega spuštamo kroz šumu do prvog lokaliteta kojeg lokalno stanovništvo zove kaštelić. Petar Kopanica je s grupom volontera iz Vrbika očistio prilazni put i sam kaštelić, tako da su ostaci građevine dobro vidljivi.
Tražeći dostupne informacije o lokalitetima naišli smo i na zanimljiv podatak koji je zapisao Josip Antun Petris u svom rukopisu “Nike uspomene starinske”, u kojem piše da su ovdje živjeli vitezovi; “Pogljej, okolo Svete Trojice vide se mnoge zidove: ono su ostanke kuć i polač, u kojim se onuda vitezi i ljudi stanovali prije nego se je Verbnik sazidal. Tako se čuje praveć od starijih.” Pretpostavljamo da je mislio na knezove krčke.
Lokalitete je prije tri godine obišao i arheolog Ranko Starac, te je u časopisu “Vrbnički vidici” objavio prilog o lokalitetima koje smo obišli.
Kaštelić
O kašteliću Ranko Starac navodi sljedeće: “Lokalitet „Crikvišće“ je posjećen prvi put u vrijeme početnih radova na Gradcu, krajem 80-tih godina. Tada su u visokoj hrastovoj šumi nedaleko pastirskog stana obitelji Bozanić uočeni ostatci jednog stambenog objekta, u tlocrtu dimenzija 14 x 7 metara, zidanog od sitnijeg pravokutnog batom klesanog vapnenca položenog u vodoravne redove, ožbukanog finom bijelom vapnenom žbukom.
Mještani su stoljećima raznosili upotrebivi klesani kamen pa u potpunosti nedostaju tragovi vrata, prozora ili drugi kvalitetniji elementi građevine. Male kamene konzolice vidljive u interijeru, ukazuju nam na katnost objekta, a vješto zidanje na građevinu tehnikom gradnje srodnu obližnjem kaštelu Rovoznik, danas poznatim pod imenom Gradec.”
CRKVA SV. MARIJE SNJEŽNE ILI SV. TROJSTVA
Stotinjak metara ispod kaštelića nalazi se crkva Sv. Marije Snježne ili Sv. Trojstva i uz nju zid od neke veće građevine. Od svih crkava koje smo do sada obišli ova je na nas ostavila poseban dojam i sigurno je jedna od najljepših koje smo obišli. Terasa na kojoj se nalazi crkva i zid obrasla je gustom veprovinom.
O crkvi i zidu arheolog Ranko Starac piše slijedeće: ” Riječ je o uobičajenom tipu jednobrodne građevine s polukružno opisanim lukom začelja, očuvanom do visine krovišta. S obzirom na tanke zidove, crkvica je bila pokrivena laganim dvostrešnim krovom s pokrovom od kupa kanalica. Pokrov apside nije sačuvan, polukalota svoda je probijena, ali vrlo vjerojatno je pokrov izveden tankim kamenim pločama – škriljama uronjenim u vapneni mort. Okvir ulaznog portala i nadvojna greda su očito zbog kvalitetne izvedbe davno odneseni. Jedan uski pukotinski procjep na apsidi podsjeća na prozorčiće u ranosrednjovjekovnim kapelama, a prozorčić na južnom bočnom zidu doista nije zbog minijaturnih dimenzija propuštao neku veću količinu svjetlosti. Polutamu interijera s dva uska snopa slabašnog svjetla iz uskih prozorčića nalik na puškarnice razbili bi tek otvaranjem vrata na jugozapadnom pročelju. Crkvica je zidana uporabom lokalnog svijetlog vapnenca oblikovanog u izduljene pravokutne klesance pažljivo poredane u vodoravne redove. Isti pažljivi slog vodoravno položenih klesanaca poput opeka vidljiv je i na unutarnjim zidnim plohama. Trijumfalni luk svetišta povrh danas nestalog oltara zidan je fino klesanim kamenim blokovima, a pobočni imposti na spoju polukalote i okomitih zidova nad svetištem jednostavno su oblikovani. Na ostatcima interijerne zidne žbuke nema vidljivih tragova oslika ili posvetnih križeva. Tlo prekriva zemlja s ponekim urušenim kamenom, a vidljivi su ostatci za stepenicu povišene podnice prekrivene klesanim kamenom unutar svetišta. Bez detaljnog čišćenja tla nije moguće ustanoviti oblik i dimenzije baze oltara, kao i moguću prisutnost grobne rake. Danas vidljivi ostatci odaju vrsnog graditelja, odnosno zidara koji je u ruralnom ambijentu u skromnim dimenzijama sazidao građevinu koja kvalitetom izvedbe nadmašuje veliku većinu kuća u obližnjem Vrbniku.
Prema pisanim izvorima, oporukom iz 1521. godine crkvicu je opskrbio pop Luka Mihovilić. Prema tome crkvica je izgrađena nakon prve četvrtine 16. st. Njezin tlocrt kao i način izvedbe malim, izduljenim, vodoravno uslojenim klesancima s iznimno malim otvorima po formalnoj analizi građevine podsjećaju nas na izvedbe iz mnogo ranijih vremena, između 12. i 14. stoljeća.
Najbliži primjer datirane građevine iz 1325. godine je crkvica Sv. Nikole (kasnije Duha) na Gradcu koju je opskrbio bogatom nadarbinom sam knez Nikola IV. Frankopan. Međutim, već 1617. Marija Snježna nema zvona, spominje se pod titularom Sv. Trojice, kao i 1628. i 1650. 1770. iznova se naziva Marijom Snježnom. Još jednu obnovu doživjela je 1722. Obnovu vodi njen kapelan pop Juraj Feretić. Vrlo kratko potom, 1744. je zapuštena. Njena dobra okolnog zemljoposjeda uživala je pučka škola u Vrbniku.
Naša crkvica smještena je uz ostatke mnogo veće građevine, tj. ostataka začeljnog zida danas očuvanog u dužini od 22 metra, visine do 160 cm, debljine zida 55 cm. Začeljni zid je ostao dijelom očuvan jer je u kasnijim stoljećima služio kao oslonac gornje terase. Nismo spomenuli da je apsida crkvice izvana zatrpana nanosom zemlje i kamena do prozorčića. Spomenuti zid tek je ostatak neke monumentalne građevine čiji su temeljni tragovi sakriveni ispod nanosa zemlje i prekriveni grmljem i bodljikavom veprinom. Isti je zidan vodoravno uslojenim izduljenim klesanim vapnencem uz obilatu uporabu svijetlog vapnenog morta.
Način zidanja odaje drugu ruku majstora, svakako iz mnogo starijeg razdoblja. Za sada nam se čini da je spomenuta velika građevina poslužila graditelju crkvice kao kamenolom, odnosno bilo je to zgodno mjesto za vađenje gotovog obrađenog kamena. Kako je veći dio ove građevine nestao ili je zaklonjen gustim raslinjem, ne možemo ništa reći o njenoj funkciji. U ruralnom ambijentu suncu okrenutih obronaka povrh Vrbničkog polja i danas potpuno šumom obraslih plodnih terasa i njiva objekt bi trebao imati gospodarsku namjenu vezanu uz prikupljanje uroda.
Sam I. Žic spominje da se unutar ovog područja, poznatog i pod imenom „Crikvišće“, nalaze ruševine crkvice, „mostira“ i još dvije kuće, nalik na „gospodske palače“, kako ih on tumači bez ikakvih egzaktnih spoznaja. Doista, kvaliteta fragmenta velike građevine na korak od sjevernog bočnog zida crkvice upućuje nas na moćnog investitora, vjerojatno knezove Krčke Frankopane. Postoji mogućnost da je građevina u nekom trenutku mogla poslužiti i kao dio zemljoposjeda nekog mostira, odnosno benediktinskog samostana, o čemu nemamo podataka. Nekoliko desetaka metara na obronku ispod crkvenog pročelja, uz stari put prema polju i današnjoj cesti uz rub polja, na jednoj ograničenoj površini još prije tridesetak godina uočeni su na površini tla ulomci antičkih krovnih opeka i amfora”, napisao je Ranko Starac.
Nakon obilaska ova dva lokaliteta spustili smo preko terasa kako bi pokušali pronaći put koji od Vrbničkog polja vodi do crkve. Spuštajući se preko terasa naišli smo na put kojim smo došli do ceste, odnosno Vrbničkog polja. Na početku putu odrezali smo nekoliko grana i postavili kamen kao oznaku kako bi drugi put lakše pronašli put, naročito kad krene vegetacija.
Želja nam je da se put do crkve očisti kako bi ju svi zainteresirani mogli lakše pronaći i posjetiti. Očišćeni put je temelj za bilo kakvu daljnju priču oko bilo koje kulturne znamenitosti ili turističke atrakcije. Vraćajući se putem koji smo pronašli nazad prema mjestu odakle smo počeli naš obilazak vidjeli smo da put samo u jednom dijelu ide prema crkvi.
Ovaj je članak objavljen u sklopu projekta “U potrazi za frankopanskim posjedima” koji se provodi od 2019. godine. Cilj je projekta prezentiranje i dokumentiranje cjelokupne frankopanske baštine bez prostornog ograničenja i provodi ga Darko Antolković sa suradnicima.
