Krapinska utvrda nalazi se na strmom brijegu iznad grada Krapine, na padinama Strahinjčice, na oko 200 metara nadmorske visine, dok je njezina najviša točka na oko 270 metara.
Posebnost ove utvrde je to što je podignuta na živoj stijeni, iznad špilje. Od nekada velike srednjovjekovne krapinske utvrde danas je sačuvana samo jedna zgrada.
Jedna od teorija kaže da ime Krapina potječe upravo od riječi krap, što znači stijena ili hrid.Time se naziv mjesta povezuje s prirodom na kojoj je grad izgrađen.
Uz povijest, Krapinu prate i legende. Prema predaji koju je zabilježio povjesničar Vjekoslav Klaić, iznad Krapine su nekad postojala tri grada: Krapina, Psar i Šabac.
U njima su živjela tri brata: Čeh, Leh i Meh. Legenda kaže da su oni kasnije osnovali češku (Čeh), poljsku (Leh) i rusku državu (Meh). Druga verzija priče navodi da je Krapina kolijevka svih Slavena, a prezentirao ju je Ljudevit Gaj.
Povijest utvrde
Najstariji vlasnici grada bili su kraljevi iz roda Arpadovića. Tako ostaje zapisano da je u Krapini 2. lipnja 1225. godine u društvu svojih velikaša boravio i ugarsko – hrvatski kralj Bela IV. Arpadović,
To jasno pokazuje važnost Krapine u tadašnjem političkom i društvenom životu. Godine 1347. gradom je vladao kralj Ljudevit I. Anžuvinac, koji je Krapini dodijelio povlastice kraljevskog slobodnog grada. Te su povlastice ostale na snazi sve do ukidanja feudalizma 1848. godine.
Posebno razdoblje u povijesti Krapine obilježili su grofovi Celjski, koji su krajem 14. stoljeća postali gospodari grada i cijelog zagorskog područja. Uz njihovo ime veže se i poznata legenda o tragičnoj ljubavi Fridrika Celjskog i Veronike Desinićke, priča koja se i danas prenosi kao jedna od najmračnijih u hrvatskoj povijesti.
Nakon Celjskih, Krapinom su upravljali ban Vitovec, zatim kralj Matija Korvin i njegov sin Ivaniš Korvin, hrvatski ban koji je 1504. godine umro upravo u krapinskoj utvrdi, a pokopan je u Lepoglavi u Pavlinskoj crkvi.
Postanak i razvoj utvrde
Arheološka istraživanja pokazala su što se nalazilo na brežuljku, a izgled Starog grada Krapine donosi Tatjana Tkalčec nakon provedenih arheoloških istraživanja 2008. godine. Oblik samoga brda na kojem se krapinska utvrda smjestila diktirao je i njezin razvoj.
Na najvišem brežuljku smještena je romanička jezgra koja je nastala vjerojatno tijekom 12. ili ranog 13. stoljeća, a koja se sastojala od branič-kule četvrtastog tlocrta.
Ispod jezgre burga koji je tijekom 13. i 14. st. doživio proširenja, za Celjskih se sve intenzivnije izgrađivala terasa na nižoj uskoj zaravni, gdje se grade gospodarski i rezidencijalni objekti (palas) te, na krajnjem jugoistočnom dijelu burga, dvorska kapela Sv. Trojstva.
U arheološkim istraživanjima 1994. godine pronađeni su ulomci svodnih rebara s kruškolikim završetkom profilacije, ulomci bifora i trifora prozora koji ukazuju na vrhunsku opremu arhitektonske plastike kapele.
Na zapadnome obrambenom zidu gornje utvrde nalazi se renesansna palača 20 x 14 m, poduprta dvama kontraforima, a sjeverno od nje su ostaci, pretpostavlja se, starijega stambenog objekta. Ulaz u gornju utvrdu je južno, tj. jugoistočno od palasa.
Arheološka su istraživanja otkrila i veliku ulaznu obrambenu građevinu i niz prostorija koje su se naslanjale na njezino istočno pročelje i južni obrambeni zid gornje utvrde. Donja utvrda je tlorisa nepravilnog trokuta i nalazi se na nižoj, južnijoj zaravni. Ulaz je u zapadnome uglu, a branjen je velikim barbakanom.
