Djelatnici Zavičajnog muzeja Slatina i Javne ustanove Park prirode Papuk proveli su prva probna arheološka istraživanja na lokalitetu Stari grad Voćin. Istraživanja su provedena u sklopu programa „Probna istraživanja, terenski pregled i snimanje utvrde Stari grad Voćin“, uz financijsku potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Općine Voćin.
Cilj je bio prikupiti pokretni arheološki materijal, utvrditi postojanje struktura izvan danas vidljivih ostataka te odrediti vremenske okvire funkcioniranja utvrde.
Danas je Stari grad Voćin tek očuvana četverokutna kula ojačana kontraforima, no njezin položaj na uzvisini s koje se nadziru pravci prema Požegi i Daruvaru jasno govori o njezinoj strateškoj važnosti.
Na širem slatinskom prostoru do sada je evidentirano čak 11 lokaliteta s fortifikacijskim elementima iz različitih povijesnih razdoblja.
Iako svjedoče o burnoj prošlosti ovoga kraja, nijedan od tih lokaliteta do danas nije bio sustavno arheološki istražen. Većina ih potječe iz srednjeg i novog vijeka, a danas su vidljivi tek kroz arheološke tragove, opkope i ostatke zemljanih struktura.
Povijest Voćina – od srednjeg vijeka do suvremenog doba
Naselje Voćin prvi se put spominje u 13. stoljeću pod imenom Athyna, kao posjed roda Mojslava, odnosno Moslavinskih. Tijekom stoljeća vlasnici su se izmjenjivali. Od roda Aba početkom 14. stoljeća, preko Katarine i Eufrozine Iločke, kćeri Nikole Iločkog, pa sve do razdoblja kada se 1490. godine u povijesnim izvorima izrijekom spominje voćinska utvrda u ugovoru između Vladislava II. Jagelovića i Ivaniša Korvina.
Početkom 16. stoljeća Voćin je u posjedu obitelji Batthyány, no 1538. godine osvajaju ga Osmanlije i uključuju u Požeški sandžak. Nakon završetka Velikog turskog rata, Voćin ulazi u sastav Habsburške Monarhije, a vlastelinstvo prelazi u ruke obitelji Caraffa. Upravljanje potom preuzima Dvorska komora, a od 1777. godine vlasnici postaju Jankovići. Krajem 19. stoljeća vlastelinstvo preuzimaju baruni Guttmann, koji snažno utječu na razvoj naselja, osobito gradnjom i otvaranjem željezničke pruge.
Prva arheološka istraživanja Starog grada
Otvorene su dvije sonde, a rezultati su pokazali kako je riječ o slojevitom i iznimno zanimljivom arheološkom lokalitetu.
Istraživanja su po prvi put pružila uvid u prostorne gabarite utvrde i organizaciju prostora. Utvrđena su dva glavna arheološka horizonta. Stariji, koji obuhvaća razdoblje od gradnje utvrde do osmanskog osvajanja i mlađi, iz vremena osmanske uprave pa sve do prestanka funkcije utvrde.
Sonda 1 – tragovi obrambenog bedema i dramatičnih događaja
Sonda 1 otvorena je na rubnom dijelu utvrde, na spoju platoa i opkopa. Ondje je otkriven dio masivnog obrambenog bedema iz osmanskog razdoblja, građen od lomljenog i obrađenog kamena, povezanog vapnenim mortom. Zanimljivo je da je pri gradnji korišten i materijal starije, srednjovjekovne utvrde.
U slojevima uz bedem pronađena je veća količina životinjskih kostiju te ulomci keramike, među kojima se ističe turska sivo-crna keramika iz 16. i 17. stoljeća. Posebno je zanimljiv dobro očuvan sustav odvodnje oborinskih voda. Kanalice koje su vodile vodu iz unutrašnjosti utvrde prema van.
Otkriveni su tragovi nasilnog rušenja i požara. Pronađeni su nagorjeli drveni ostaci greda koje su pale i usmrtile veću životinju, vjerojatno konja na čijim kostima su vidljivi tragovi vatre. Ovi dramatični prizori mogli bi biti povezani s osmanskom opsadom 1543. godine, posebno pronalazak cjelovitog kostura konja koji ukazuje na žurnu situaciju.
Sonda 2 – prostor svakodnevnog života
Druga sonda smještena je na sam plato utvrde. Ondje je otkrivena četverokutna zidana struktura od lomljenog kamena, vjerojatno dio većeg objekta.
Pronađena je velika količina životinjskih kostiju, uključujući kosti preživača i divljači, poput divlje svinje. Na dijelu kostiju vidljivi su tragovi rezanja, što upućuje na pripremu i konzumaciju hrane unutar utvrde. Među nalazima se ističu i vrh strijele za samostrel (vereton) te ulomci turske keramike iz 16. stoljeća.
Na dnu sonde naznačena je moguća podnica od žbuke i kamenja, no njezina funkcija tek treba biti potvrđena daljnjim istraživanjima.
Iako je riječ o probnim istraživanjima, rezultati su iznimno važni. Po prvi put dobiveni su konkretni podaci o organizaciji prostora, fazama gradnje i rušenja te svakodnevnom životu unutar utvrde.
Stari grad u Voćinu tako više nije samo slikovita ruševina na stijeni, već arheološki lokalitet koji polako otkriva svoje tajne. U planu su i daljnja istraživanja i nužni konzervatorsko-restauratorski zahvati s ciljem sprječavanja daljnjeg propadanja ovog važnog lokaliteta.
Literatura
Izvori:
Mrežna stranica Zavičajnog muzeja Slatine
Stručni izvještaj s arheoloških istraživanja lokaliteta Stari grad u Voćinu
