Na sjeverozapadnim obroncima Papuka nekoć se prostiralo vlastelinstvo Stupčanica. U 15. stoljeću ovaj je prostor bio jasno omeđen prirodnim granicama: na sjeveru rijekom Ilovom, koja se u starim zapisima nazivala i Stupčanica, na zapadu rječicom Rijekom, dok su istočne granice dodirivale voćinske posjede, a južne veliko vlastelinstvo Dobra Kuća. Uz njih je vezana i legenda o kojoj je više moguće pročitati na poveznici.
Pod stupničko vlastelinstvo spadala je Gornja Stupčanica utvrda i trgovište smješteno iznad današnjih Bastaja, te Donja Stupčanica u kojoj se nalazilo drugo trgovište. U sastav vlastelinstva nekoć je ulazilo i manje područje manjeg vlastelinstva Kretyn, čiji se tragovi više ne mogu pouzdano locirati. Vjerojatno se nalazilo u u gornjem toku rijeke Ilove.
Utvrda Stupčanica
Jedini opipljivi dokaz postojanja ovog vlastelinstva danas su ostaci utvrde, smještene na teško pristupačnom planinskom terenu. Narod ju i dalje naziva “turska kula”, iako njezini korijeni sežu mnogo dalje u prošlost. Već 1244. godine spominje se naziv Saploncha, a popis župa Zagrebačke biskupije navodi Gornju i Donju Stupčanicu.
Vlasnici vlastelinstva
Vlastelinstvom su najprije upravljali Tiboldovići, plemićka obitelj koja je posjedovala velika područja između Drave i Save. No, povijest Stupčanice obilježena je čestim promjenama vlasti. Od kraljevske, preko moćnih velikaša poput Nikole Gorjanskog, pa sve do obitelji Banffy. Osmanlije su 1542. godine zauzele ove prostore, a obližnja Ilova postaje granica između osmanskog i austrijskog dijela Slavonije.
Zbog strateške važnosti osmanlije su u Stupčanici imali vojnu posadu do oslobođenja 1687. godine.
Utvrda kao osmatračnica i obrana
Utvrda Stupčanica smještena je na uskom zaravanku, vidljiva izdaleka. Očuvana je kula visoka oko 18 metara, s pravilnim kamenim zidovima i ulazom na prvom katu, što pokazuje iznimnu graditeljsku vještinu. Na drugom katu kule se i danas može vidjeti prozor iz kasne romanike.
Pored kule, na zapadnoj strani, nalazile su se manje prostorije građene „u ključ” rasporedu. Sve upućuje na to da utvrda nije bila namijenjena za veći broj stanovnika, već je služila kao osmatračnica i sklonište u slučaju opasnosti. Svojom funkcijom podsjeća na jednostavne obrambene građevine kakve nalazimo kod njemačkih burgova.
Trgovište ispod utvrde i buduća istraživanja
Trgovišno naselje nalazilo se niže, ispod same utvrde, izvan njezinih zidina, što mu je omogućavalo slobodnije širenje po okolnom prostoru. Iako istraživanja još nisu dovršena, postoji nada da će se s vremenom rekonstruirati tlocrt nekadašnjeg trgovišta.
Literatura
Vjenceslav Herout, Srednjovjekovna vlastelinstva na području Daruvara, Priče iz prošlosti
Leksikon utvrda Hrvatske
