Tik uz meandre na desnoj obali rijeke Studve, lokalno stanovništvo još uvijek prepoznaje jedan zarasli kutak kraj sela Soljani kao “Grac”. Tek rijetki znaju da je ondje nekoć stajala utvrda Zvizdan-grad – ili kako ga predaja pamti: Zvjezdangrad.
Ruševine su danas skromne, tek dio zida i kameni luk obrasli u zelenilo, ali ono što je ostalo snažno živi u legendama koje i dalje kruže među mještanima.
Legende o Zvizdan – gradu
Najpoznatija priča govori o Ivanu, mladiću koji je u davna vremena, dok je kugom harala zemlja, poveo svoju braću u potragu za sigurnim zaklonom. Ivan je neprestano gledao u nebo i slijedio najsjajniju zvijezdu, Sjevernjaču. Zbog toga su ga braća prozvala Zvjezdan. U srcu šume, pod svjetlom zvijezda, odlučio je ostati i ondje sagraditi dom. Dok su mu se braća naselila drugdje, on je podigao kuću baš ispod zvijezde vodilje. Legenda kaže da je ondje osnovano selo i kasnije sagrađena utvrda nazvana Zvjezdangrad.
Druga predaja, mračnija i dublje urezana u narodno pamćenje, govori o neobjašnjivom rušenju južnog zida utvrde. Neki mudrac Ambrozije savjetovao je graditelju Nikoli Zvjezdančiću da će zid stajati samo ako se u njega uzida najljepša djevojka iz sela. Kada je odbio žrtvovati vlastitu kćer Danicu, ona se prema legendi skamenila. U tom trenutku pojavila se pastirica imenom Zvjezdana, ponudivši sebe umjesto Danice. Njezina žrtva spasila je grad, a izvor koji je tada potekao ispod zida, zovu Zvjezdanine suze.
Takve priče nisu zapisane u školskim udžbenicima, ali u kolektivnoj svijesti ovoga kraja, one imaju svoju tiho važno mjesto .
Tvrđava koja je čuvala prijelaz
Zvizdan-grad, ili Zvizdanreve kako je izvorno nazivan, vjerojatno je podignut u 10. stoljeću, ali arheološki nalazi pokazuju da je ovo mjesto bilo naseljeno puno ranije. Pronađeni su tragovi vučedolske keramike, kao i dokazi rimske prisutnosti što uključuje i ostatke moguće stanice Saldis na trgovačkom putu za prijevoz soli.
Tvrđava je vjerojatno imala zvjezdasti oblik što je rijetkost u ovom dijelu Europe – a ime Zvizdanreve (rév znači “pristanište” na mađarskom) upućuje na to da se tu nalazio važan prijelaz preko rijeke.
Prvi sigurni povijesni zapis datira iz 1364. godine kada posjed pripada velikaškoj obitelji Gut-Keledi, a kasnije Morovićima. Jedan zanimljiv podatak bilježi i boravak kralja Matijaša Korvina 1464. godine, koji je navodno bio bolestan dok je ovdje odmarao tijekom ratne kampanje u dolini Spreče.
Zidovi, pepeo i tišina
Ono što je danas vidljivo na terenu otkriva ponešto o veličini i važnosti utvrde. Dvostruki opkopi vanjski plići i unutarnji dublji sugeriraju obrambeni sustav koji se razvijao kroz stoljeća. Unutar njih i dalje stoji zid dug 11 metara i zapanjujuće debeo čak 12 metara.
Struktura otkriva višeslojnu gradnju. Starije temelje rimskog tipa, pa srednjovjekovne nadogradnje. Nađeni su i tragovi gareži i pepela, što upućuje na požar. Gornji dijelovi, vjerojatno drveni, izgorjeli su u nepoznatom sukobu, možda netom prije osmanskog prodora.
Nakon propasti tvrđave ostalo je naselje Brod, koje se spominje još 1570. godine, ali već tada kao pustoselina. S vremenom, Zvizdan-grad nestaje s povijesnih karata, ostajući živ samo u jeziku mještana i u ponekoj staroj karti skrivenoj po arhivima.
Tihi Grac i živa priča
Danas nema putokaza koji vodi do Zvizdan-grada. Nema ograđenih staza ni informativnih ploča. Ipak, tko zaluta uz rijeku i probije se kroz šipražje, naići će na ostatke zidova i tišinu punu značenja. Mještani Soljana, posebice stariji, još uvijek znaju pokazati gdje je bio “Grac”, prepričati kako su kao djeca tamo išli brati gljive ili tražiti “blago”.
Možda nije ostalo mnogo kamena, ali ostale su riječi. A ponekad je baš priča ono što spašava mjesto od potpunog zaborava
