Vijest je danas objavljena na službenim stranicama inicijative European Heritage Label, a zadarski samostan nagrađen je u sklopu zajedničke transnacionalne prijave mreže „Mjesta mira“ (Places of Peace).
Riječ je o europskoj baštinskoj cjelini koja povezuje sedam lokaliteta iz šest država – Hrvatske, Portugala, Španjolske, Mađarske, Slovačke i Bugarske na kojima su između 13. i 19. stoljeća potpisivani mirovni ugovori koji su preoblikovali političku kartu Europe.
Uz zadarski samostan, mrežu tako čine: Park povijesne fontane Kaynardzha (Bugarska), Palača Henriquesa od Alcáçovasa (Portugal), Samostan San Francisco / Povijesni kompleks Alcaices (Španjolska), Kongresna kuća Évora Monte (Portugal), Kuća mira Vasvár (Mađarska) i Dvorac Trenčín (Slovačka).
Mjesta na kojima je Europa učila pregovarati
U obrazloženju odluke ističe se kako ova transnacionalna inicijativa povezuje prostore na kojima su formalizirani mirovni sporazumi koji su mijenjali granice, odnose moći i sustave upravljanja diljem kontinenta. Premda ukorijenjena u različitim političkim, kulturnim i arhitektonskim kontekstima, ta mjesta svjedoče o dugoj i složenoj europskoj povijesti diplomacije i suživota.
Mirovni ugovori sklapani na tim lokacijama uveli su načela dijaloga, kompromisa i pravnog poretka kao alternativu nasilnoj konfrontaciji – temelj koji je stoljećima kasnije postao dio identiteta suvremene Europe.
Dodijeljena Oznaka europske baštine mreži „Mjesta mira“ bitno će doprinijeti vidljivosti lokaliteta unutar europske kulturne baštine te jačanju kulturnog turizma, s posebnim naglaskom na promicanje kulture mira.
Zadarski mir i „zlatno razdoblje“ grada
U sakristiji Samostana sv. Frane, vrijednog samostanskog kompleksa upisanog u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske (Z-742), 18. veljače 1358. godine potpisan je Zadarski mir.
Tim je ugovorom između hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika I. Anžuvinca i Mletačke Republike Dalmacija sljedećih pola stoljeća bila inkorporirana u Hrvatsko-Ugarsko Kraljevstvo.
U historiografiji se taj trenutak često označava početkom „zlatnog razdoblja“ Zadra, vremena gospodarskog i kulturnog procvata grada, oslobođenog dugotrajnog mletačkog pritiska.
Zadarski mir ne može se razumjeti bez političke figure Ludovika I. Anžuvinca (1342.–1382.), jednog od najmoćnijih vladara srednjoeuropskog prostora 14. stoljeća. Pripadnik napuljske dinastije Anjou, povezan s papinskim krugovima i mediteranskom politikom, Ludovik je sustavno nastojao učvrstiti vlast nad jadranskom obalom i oslabiti dugogodišnji utjecaj Mletačke Republike.
U 14. stoljeću Jadran nije bio periferija, nego prostor intenzivnog nadmetanja između srednjoeuropskih dinastija i mediteranskih trgovačkih sila. Tko je kontrolirao dalmatinske gradove, kontrolirao je i dio europske trgovine. Zadarski mir stoga nije bio tek regionalni sporazum, nego čin s dalekosežnim geopolitičkim posljedicama. Njime je Dalmacija – barem na pola stoljeća – izašla iz mletačke sfere utjecaja i postala sastavni dio Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva.
Simbolički je snažno i to što je sporazum potpisan upravo u franjevačkom samostanu, a ne u vojnom logoru ili kraljevskoj palači. Sakristija Samostana sv. Frane postala je prostor diplomacije, mjesto gdje je pregovor zamijenio oružje. Time je zadarski samostan već u 14. stoljeću postao mjesto političke simbolike – prostor u kojem je mir institucionaliziran.
Hrvatska među nositeljima europske baštine
Nacionalnu pred-selekciju i nominaciju potaknulo je Ministarstvo kulture i medija, uz potporu ravnateljice Uprave za arhive, knjižnice i muzeje Anuške Deranje Crnokić. Grad Zadar ima ulogu voditelja projekta, a buduće aktivnosti provodit će se u suradnji sa Samostanom sv. Frane, Gradom Zadrom i Sveučilištem u Zadru, koji su već potpisali interni sporazum o zajedničkoj promociji kulture mira i povijesne baštine.
Samostan je od 2012. godine aktivan član Europske mreže mjesta mira (European Network of Places of Peace), čime je ova oznaka kruna dugogodišnjeg međunarodnog angažmana.
Ministrica kulture i medija dr. sc. Nina Obuljen Koržinek čestitala je gvardijanu fra Stipi Nosiću i svim partnerima na ovom priznanju, istaknuvši kako Hrvatska sada ima tri nositelja Oznake europske baštine: uz mrežu „Mjesta mira“ sa Samostanom sv. Frane u Zadru, oznaku nose i Muzej krapinskih neandertalaca s nalazištem Hušnjakovo (od 2016.) te Muzej vučedolske kulture (od 2022.).
Oznaka europske baštine – simbolička vrijednost Europe
Oznaka europske baštine inicijativa je Europske komisije koja se provodi u okviru programa Kreativna Europa. Dodjeljuje se lokalitetima sa snažnom simboličkom europskom vrijednošću – onima koji svjedoče o zajedničkoj povijesti Europe, izgradnji Europske unije te vrijednostima ljudskih prava i suradnje na kojima počiva proces europskih integracija.
Formalna dodjela priznanja održat će se 22. travnja 2026. u Bruxellesu.
Za Zadar i Hrvatsku ovo priznanje znači više od turističkog potencijala. Ono potvrđuje da su prostori na kojima je nekada potpisivan mir i danas mjesta s europskim značenjem – podsjetnik da je dijalog, i u najtežim povijesnim okolnostima, mogao promijeniti tijek povijesti.
