Gostovanje skupine Lelek u RTL Direkt, emisiji koja je prethodnih godina ugostila čak tri kasnija pobjednika Dore, mnogi su protumačili kao jasan signal. Iako natjecanje još nije završeno, Lelek se već sada spominje kao jedan od glavnih favorita.
No, zanimanje javnosti ne staje samo na prognozama. Njihova pjesma Andromeda otvorila je temu koja je desetljećima bila na rubu javnog interesa, sicanje, odnosno križićanje.
Riječ je o tradicionalnom tetoviranju križa koje su katoličke žene u Bosni i Hercegovini prakticirale stoljećima, ponajprije kao znak vjere i zaštite u vrijeme osmanske vlasti. Lelek u “Andromedi” ne poseže za folklorom radi scenografije. U središtu je povijesno iskustvo. I tijelo kao mjesto na kojem se to iskustvo doslovno urezivalo.
Što je sicanje, a što križićanje?
Važno je naglasiti: sicanje i križićanje znače isto. Riječ je o istom običaju, samo s različitim nazivima ovisno o kraju. U Bosni i Hercegovini češće se govori o sicanju ili bocanju, dok se u nekim dijelovima Hrvatske koristi izraz križićanje.
Suština je ista – trajno obilježavanje kože križem i drugim simbolima, najčešće na šakama, prstima, podlakticama, prsima, a ponekad i na čelu.
Praksa se razvila na prostoru današnje Bosne i Hercegovine te dijelova Hrvatske, a osobito je bila raširena u razdoblju osmanske vlasti nad Bosnom i Hercegovinom od 1463. do 1878. godine. U kolektivnoj predaji sicanje se povezuje s potrebom zaštite od odvođenja u janjičare, ropstvo ili prisilne brakove.
U vremenu kada su age i turski gospodari predstavljali realnu prijetnju katoličkom stanovništvu, žene su vjerovale da ih samo Bog može sačuvati od nasilja i obeščašćenja. Križ na koži postao je znak pripadnosti i duhovne zaštite. Nije bio dekoracija. Bio je poruka.
Kako se tetoviralo i tko je nosio znak
Tetovirale su se djevojčice i djevojke, često već od treće godine života pa do punoljetnosti. U nekim krajevima križićali su se i mladići, ali je običaj ponajviše vezan uz žene.
Postupak je bio jednostavan, ali bolan. U zdjelici se miješao med s usitnjenim ugljenom ili čađom, ponekad i s majčinim mlijekom. Igla bi se umakala u tu smjesu, motiv bi se nacrtao na koži, a potom bi se bockanjem pigment unosio pod površinu. Nakon zarastanja ostajao je plavičasti trag.
Motivi su bili raznoliki, ali prepoznatljivi. Osim jednostavnog križa, bilježe se “Jeličin križić”, “Kolo”, “Ograda” i “Narukvica”, koja se tetovirala oko zapešća ili gležnja. Ornamentika je često imala geometrijske ili cvjetne elemente, ali simbolika je ostajala jasna – znak krštene duše.
-
Akcija!
Hrvatska srednjovjekovna arheološka baština – Vladimir Sokol
Izvorna cijena bila je: 60 €.50 €Trenutna cijena je: 50 €.
Etnolog Marko Dragić zabilježio je predaje o begovima koji su tražili djevojke za žene, a obitelji su, kako bi ih zaštitile, posezale za tetoviranjem križa na vidljivim dijelovima tijela. Bez obzira na povijesnu provjerljivost svakog detalja, takve priče svjedoče o mentalitetu vremena.
Publicist Vinko Tolić povezuje običaj s još starijim praksama tetoviranja među Ilirima. Prema antičkim zapisima, tetoviranje je na ovim prostorima postojalo i prije dolaska Hrvata, no u srednjem vijeku ornament dobiva kršćansku simboliku.
Od obrane do baštine
Nakon odlaska Osmanlija praksa se nastavila, iako je izvorna prijetnja nestala. U 19. stoljeću križićalo se i tijekom svakodnevnih aktivnosti, a u 20. stoljeću iz poštovanja prema tradiciji. U mnogim krajevima običaj zamire pedesetih godina prošlog stoljeća.
Danas su tragovi sicanja vidljivi na rukama starijih žena u dijelovima Bosne i Hercegovine i Imotske krajine. Istodobno, motivi posljednjih godina doživljavaju novu popularnost.
Sve više mladih odlučuje se na suvremene tetovaže inspirirane tradicionalnim uzorcima. Na društvenim mrežama dijele se fotografije stiliziranih narukvica, križeva unutar kruga i varijacija Jeličina križića. Tetovaže se više ne rade iz straha, nego kao svjestan izbor identiteta i povezanosti s naslijeđem.
Sicanje tako prelazi iz sfere obrambenog čina u područje kulturne baštine i osobnog izraza.
“Andromeda” kao suvremeni podsjetnik
U tom kontekstu pjesma Andromeda dobiva dodatnu težinu. Lelek kroz višeglasje i tradicijski zvuk ne evocira prošlost radi nostalgije, nego radi razumijevanja.
“Dok pališ svijeću pitaj svoju baku
Zašto je kćeri rađala u strahu…”
Stihovi upućuju na međugeneracijsko sjećanje. Sicanje u pjesmi nije samo povijesna praksa, nego simbol urezane traume i otpora. Znak koji je nekada bio obrana od nasilja danas postaje podsjetnik na snagu i vjeru katoličkih žena koje su u teškim okolnostima tražile način da sačuvaju dostojanstvo.
Ako je suditi po interesu publike i simbolici gostovanja u RTL Direktu, Lelek je već sada jedan od najozbiljnijih favorita Dore. No bez obzira na konačan ishod, “Andromeda” je već postigla nešto važno. Križ pod kožom ponovno je postao tema javnog razgovora i izgledno, predstavnik Hrvatske na Euroviziji 2026. godine.
