Duboko u Spačvanskoj šumi, oko sedam kilometara sjeveroistočno od naselja Bošnjaka i osam kilometara jugozapadno od Otoka, na vrhu manjeg riječnog poluotoka nalaze se ostaci starog Virgrada. Nekadašnje utvrde koja je čuvala čak 39 sela ovoga kraja.
U 12. stoljeću Virgrad je bio opasan trostrukim opkopom, strateški smješten u močvarnom i šumovitom krajoliku koji je sam po sebi predstavljao prirodnu obranu. No ni to ga nije spasilo. Osmanlijski prodori u Slavoniju i Srijem u potpunosti su ga razorili, a utvrda je nestala negdje između 1477. i 1536. godine. Ono što ratovi nisu dokrajčili, preuzela je šuma.
Danas je Virgrad mala šumska oaza, mjesto na kojem započinju i završavaju šetnje, ali i prostor koji čuva jednu od najljepših lokalnih legendi.
Legenda o knezu koji je plovio po lijepu kneginju
Priča kaže da je mladi virgradski knez krenuo u Otok isprositi ruku lijepe kneginje. No njezin otac, ohol i iznimno bogat otočki knez, ismijao je siromašne prosce. Poručio je mladiću da se može nadati kćerinoj ruci tek kad u Otok doplovi raskošnim galijama, punim darova.
Ne želeći odustati od ljubavi, virgradski knez smislio je kako doći do lijepe kneginje. Okupio je kmetove, te dao iskopati širok i dubok kanal od Virgrada do Otoka. Kanal se ubrzo ispunio vodom iz spačvanskih šuma i Save. Knez je potom sagradio galije, okićene cvijećem, vijencima, maramama i narodnim ruhom, te slavodobitno doplovio u Otok po svoju izabranicu.
Legenda i danas živi u selima oko Otoka i Bošnjaka. Svaki je pripovjedač malo nadopuni, uljepša ili promijeni, ali upravo u toj promjenjivosti leži njezina čar.
Povijest Virgrada
Leksikon utvrda Hrvatske bilježi kako o Virgradu nema podataka o njegovoj gradnji. Temeljem pronađenih ulomaka keramike datira se u XIII. stoljeće. U dokumentima se prvi put spominje 1428. godine kao posjed plemićke obitelji Alšan od Logretove grane ugarskog roda Szente-Mágocs. U njihovom je posjedu do 1435., kad je rod s Ivanom Alšanskim mlađim izumro u muškoj liniji. Njihove posjede naslijedili su Talovci, koji su gradište 1476. prodali kaločkomu nadbiskupu Gatri i njegovom bratu.
Izgled Virgrada
Pristup mu je moguć jedino s istoka i jugoistoka. Riječ je o srednje veliku obrambenom kompleksu ovalna tlocrta, dimenzija 120 m. x 100 m. Njegovu jezgru čini zemljana uzvisina ovalna tlocrta, dimenzija 30 m. x 20 m, koja za približno 4 m. nadvisuje okolni teren. S istočne i jugoistočne strane uzvisina je opasana trima širokima obrambenim jarcima. Prva dva jarka, koja su bliže jezgri, razdvojena su zemljanim bedemom ili nasipom, dok je treći, vanjski jarak od njih odvojen zaravni, širine 35 m. Za visokog vodostaja obrambeni jarci još uvijek se pune vodom.
Što kažu istraživanja?
Arheološka istraživanja Virgrada provedena su 1970. godine, no ubrzo su prekinuta. U međuvremenu je šuma ponovno preuzela lokalitet. Prema riječima konzervatora Marka Mikolaševića iz vukovarskog Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture RH, cijeli kompleks zauzima oko šest tisuća četvornih metara.
Tijekom istraživanja pronađeni su ostaci ognjišta od nabijene ilovače, tragovi drvenih palisada, ulomci srednjovjekovne keramike iz 14. i 15. stoljeća te željezni vrhovi kopalja i kovani čavli.
Virgrad je danas arheološki park u sklopu poučne staze Virovi.
Literatura
Leksikon utvrda Hrvatske
