Nedaleko od Daruvara, južno od Velikih Bastaja nalaze se utvrde Dobra kuća i Stupčanica koje su prema legendi dale izgraditi dvije sestre plemenitog roda. Bile su hrabre, mudre i snažne žene, nesvakidašnjeg duha i odlučnosti. No, najviše od svega bile su natjecateljskog duha.
Jednog dana odlučiše da svaka od njih podigne svoj grad koji će svjedočiti o njihovoj moći i ostaviti trag u vječnosti. U istom trenutku, započele su gradnju na različitim uzvišenjima, svaka na svom brdu, okrenute jedna drugoj, ali razdvojene dolinom.
Vrijeme je prolazilo. Čekići su udarali kamen o kamen, zidovi su se uzdizali, a temelji su se duboko ukopavali u zemlju. Građevine su rasle, kao što je rasla i nada da će upravo njihova utvrda biti veća, jača, uzvišenija.
Napokon, kada dođe dan da se susretnu i pohvale svojim djelima, otkri se razlika. Jedna sestra uspjela je izgraditi čvrstu, prostranu utvrdu, istinski dom i zaštitu. Utvrdu koju su odmah prozvali “dobra kuća”. Njena ljepota i sklad bili su bez premca.
Druga sestra, nažalost, nije imala istu sreću. Uspjela je dovršiti tek jednu uspravnu kulu – visoku, ali samotnu. Više je bila nalik na stup nego na grad. Mještani su počeli to mjesto zvati Stupčanica, po jedinom što je ostalo kao znak njene upornosti.
Tako su, iz snage i suparništva, iznikle dvije utvrde, čiji ostaci i danas postoje. Dobra Kuća, kao simbol uspjeha i ostvarenja, i Stupčanica, kao spomen na pokušaj, ustrajnost i sestrinsku borbu.
