U Baranji stoljećima se prepričava priča o zloj vlastelinki koja je maltretirala siromašne mještane. Njeno ime bilo je Marta, no svi su je znali kao Riđokosa Marta ili Vörös Márta – zbog njene duge crvene kose i vatrenog, nemilosrdnog karaktera.
Marta je upravljala skelom preko Dunava i naplaćivala zlatnik za prijelaz. Oni koji nisu imali čime platiti, morali su danima raditi u njezinim vinogradima kako bi otkupili svoj prijelaz. Bila je okrutna, a kmetove je tukla batinom i bičem.
Priča o njezinoj zloći stigla je jednoga dana čak do Budima. Čuvši za Martina zlodjela, kralj Matija Korvin, koji je bio poznat kao strog, ali pravičan kralj koji ne trpi nepravdu, došao je u Baranju provjeriti je li to istina.
Susret s Kraljem
Preobukao se u kmeta i krenuo prema dunavskoj skeli. Kada je trebao platiti zlatnik za prijevoz rekao je kako sada nema novaca, no kako će platiti na povratku. Suočen sa zabranom prelaska rekao je kako osobno poznaje kralja Matiju, te kako će kralj platiti prijevoz umjesto njega čim dobije vijest da je prešao Dunav. Marta se zlobno nasmijala i izvrijeđala onoga za koga je vjerovala da je siromašan kmet, te ga poslala u vinograd zaraditi zlatnik.
Kralj je pokušao još jednom, rekavši Marti kako će je sustići strašna kazna dozna li kralj Matija za njezinu zloću. No, Marta je ostala neumoljiva. Kako je kralj kopao, bacio je zlatnik ispred sebe na zemlju, tako da to nije nitko primijetio. Javio je Marti da je našao zlatnika i sad ima sa čim da isplati skelu. Međutim, Marta mu ga je otela, rekavši da to nije njegovo, nego njezino, jer ga je našao na njezinom zemljištu. U vinogradu je kralj vidio uvjete u kojima kmetovi žive i rade, a kada se vratio u Budim, napisao je Marti pismo.
Marta obilježila zavičaj
Kad je Marta doznala da je prevareni kmet zapravo kralj Matija osobno, znala je da je osuda neizbježna. U očaju je obukla najljepšu bijelu haljinu, upregnula bijele konje u kočiju i sa svim svojim zlatnicima s litice se survala u Dunav.
Legenda kaže da se i danas, kada sunce zasja nad vodama, u rijeci može vidjeti odsjaj njezinih izgubljenih zlatnika. Tamo gdje je Dunav izbacio njezino tijelo, selo je dobilo ime Vörösmart – današnji Zmajevac. A po batini koju su pronašli na obali, kojom je tukla svoje kmetove, ime je dobilo i obližnje selo – Batina.
Mještani Zmajevca i okolnih sela tvrde da su godinama nakon njezine smrti u sumrak viđali duh crvenokose žene kako lebdi nad vinogradima. Vinogradima koji su, tek nakon njezine smrti, napokon počeli rađati.
