Pet godina nakon potresa vrata se ponovno otvaraju. Nisu to samo vrata muzeja, palača ili crkvi. To su vrata novog odnosa prema nasljeđu, gradu, zajednici i vremenu koje je preživjelo. Dan otvorenih vrata obnovljene baštine 22. ožujka 2025. nije bio samo simboličan. Bio je konkretan dokaz da baština, kad se obnovi, ne ostaje ista.
Stara mjesta – nove prilike
U Hrvatskom prirodoslovnom muzeju stigla sam se priključiti vođenoj turi novobnovljenim prostorom i postavom. Umjesto prašine i skela, hodnicima se kretala oveća skupina znatiželjnika, svih uzrasta, pažljivo upijujaći informacije o obnovi i novom postavu.
Famozna kitopsina, koju od od milja nekad zovu i “zagrebački morski pas”, i dalje budno motri posjetitelje, ali sada sa stropa Suncem okupanog atrija. Prostor muzeja, koji je nekoć mirisao na stari parket koji je škripao pod nogama, posjetitelja sada vodi na interaktivno putovanje prirodom oko nas.
Čini se da pojam “obnova baštine” nije vraćanje na staro, već stvaranje nečeg novog koje postoji na starijem sloju.
U tridesetak zgrada, na različitim točkama grada Zagreba i okolice, toga dana bile su otkrivene nove dimenzije starog. Kuća Mile Dimitrijević, nekoć tiha spomen-kuća glumice, sada je živa rezidencija gostujućih umjetnika. Kompleks u Adžijinoj ulici, dugo zaklonjen maglom nedovršenih obećanja, postao je Druga scena zagrebačkog HNK-a. Mjesto koje je na zagrebačkoj Trešnjevci bilo mračno i sablasno postaje novi urbani centar grada. Tu je kazalište, na samo nekoliko stotina metara od novog stadiona u Kranjčevičevoj.
Prilika za zaviriti i zadiviti se
Ured za opće poslove Hrvatskoga sabora i Vlade Republike Hrvatske ponovno je otvorio svoja vrata u velebnoj palači Bužan, ali ovaj put i civilima. Doznala sam kako je palači vraćen izvorni izgled u kratkom razgovoru s ravnateljicom Ureda Marijom Vrhovski.
“Još 2018. godine krenuli smo s projektom uređenja potkrovlja, s obzirom na nedostatak uredskih prostorija. I kad smo mislili da smo završili prvu fazu, neplanirano se dogodio potres i vratio nas na sam početak, gdje je trebalo razmišljati o kompletnoj obnovi ove gornjogradske ljepotice”, podsjetila je Vrhovski. Objasnila je kako su uz samu zgradu obnovljene i podrumske prostorije ispod nje, kao i pročelje prema Radićevoj ulici, koje je posljednji put obnovljeno prije osamdeset godina.
Južnije na Gornjem gradu pogled na obnovljeni strop dvorane za tjelesni u Gornjogradskoj gimnaziji otkriva prekrasan uzorak u koji srednjoškolci gledaju dok vježbaju. Lijep pogled, svakako nesvakidašnji.
Gotovo svaki objekt koji je vraćen javnosti, svaki hodnik u koji se ponovno ulazi, ima novu funkciju. Ili pak istu funkciju kao i prije, ali u prostorima obnovljenima u originalnom izgledu. Iako osjećam eter autentičnih prostora, u kojima gotovo da čujem odjeke davnih koraka, jasno uočavam nove vizije prilagođene baštine. Nekada (naoko) zatvoreni sustavi znanja, moći ili vjere danas su otvorena mjesta koja pozivaju na interkaciju i učenje.
Obnovljeno je očuvano, i to je slika koju će generacija koja obnavlja poslati generaciji koja će ta mjesta koristiti.
Potres kao postav
Obnova takvih objekata, koju predvodi Ministarstvo kulture i medija, obuhvatila je 511 zgrada i 15 pokretnih inventara. Iako podaci iz dana u dan variraju, gotova je obnova na 268 objekata, dok se na 243 još radi. Novac iz Fonda solidarnosti EU (487 milijuna eura), Državnog proračuna (323 milijuna eura) i Nacionalnog plana oporavka i otpornosti (763 milijuna eura, od čega je 169 milijuna eura isplaćeno) pretočen je u konkretne intervencije, ali i u nešto više: u zajedničku obnovu smisla javnog prostora.
Dan otvorenih vrata tog 22. ožujka bio je isprepleten simbolikom i stručnim sadržajem. U Kući Heinzel otvorena je izložba fotografija “5g./5,5ml/r”, dokumentarna priča o razornom potresu 2020. i godinama koje su uslijedile. Atelijer Meštrović otvorio je svoja vrata izložbom o obnovi vlastite infrastrukture, ali i o mobilnosti izložbi u inozemstvu. Hrvatski restauratorski zavod prikazao je kako izgleda obnova pokretne baštine, od slika do namještaja.
Crkva sv. Franje Asiškog na Kaptolu, građena u 13. i 16. stoljeću, sada je i arheološko nalazište. Tijekom obnove otkriveni su temelji starije crkve iz 11. stoljeća i dosad nepoznati grobovi. Time je obnova postala i otkrivanje dosada nevidljivih slojeva povijesti, koje često nitko nije niti poimao. Danas je i sasvim sigurno da je upravo tamo bila prva Zagrebačka katedrala.
Zgrade ministarstava, palača HAZU-a, sakralni objekti i zgrade državne imovine nisu samo vraćene u funkciju. U mnogim slučajevima, njihova funkcija je obogaćena, a u nekima u potpunosti redefinirana. Pritom nije riječ samo o kulturnoj ili simboličkoj vrijednosti. Primjerice, obnovom prostora za Drugu scenu HNK-a riješen je desetljetni problem nedostatka izvedbenog prostora.
Dani europske baštine
Reportaža iz Zagreba ove je godine bila samo prvi kadar. Dani europske baštine tijekom jeseni 2025. donose nastavak te priče. U rujnu je javnosti prezentirana obnovljena baština, ne samo u Zagrebu, već i u drugim područjima pogođenim potresom – Sisku, Petrinji i Glini.
Tako je u obnovljenoj Kustodiji Sisačke biskupije otvorena izložba o hrvatskoj modernoj skulpturi. Zgrada, nekoć poznata kao Kino Sloboda, postaje dijecezanski muzej. Ministrica kulture i medija naglasila je kako je u obnovu više od 500 zgrada uloženo preko 1,6 milijardi eura, ali je “stvarna vrijednost u onome što smo uspjeli naučiti o vlastitoj baštini”.
U Bjelovaru zgrada starog zatvora prenamijenjena je u Obiteljski centar i prostor gradske tvrtke. Sokolana je energetski i konstrukcijski obnovljena te simbolično otvorena polaganjem vremenske kapsule. Zgrada Digitalnog inovacijskog centra, restaurirana do detalja, postat će žarište razvoja novih tehnologija.
U isto vrijeme, nastavlja se obnova na Muzeju Mimara i Umjetničkom paviljonu u Zagrebu. Radovi obuhvaćaju sve: od protupotresne sanacije do konzervatorsko-restauratorskih zahvata. U Mimari će se, uz ojačanje konstrukcije, restaurirati izvorna oprema i dekoracije u prizemlju. U Paviljonu se obnavljaju vitraji, kupole i fasade. Očekivani završetak radova: proljeće 2026.
Nove inicijative i prilike za interdisciplinirani pristup
Dodatnu dimenziju obnovi daje i sve veći broj stručnih i interdisciplinarnih inicijativa. Na simpoziju “Pokret za nepokretnu kulturnu baštinu” okupili su se studenti i stručnjaci iz različitih, ali srodnih disciplina: građevinarstva, arhitekture, konzervacije, restauracije, povijesti umjetnosti i prirodnih znanosti.
Iz te suradnje nastaje nova kultura razumijevanja obnove: već u studentskim danima uče se koordinaciji, dijalogu i zajedničkom rješavanju problema koji nastaju na terenu. Simpozij je pokazao koliko je ključno da različite struke razgovaraju, surađuju i djeluju zajedno, u sinergiji. Kulturna baština, osobito kada je ranjiva i oštećena, traži jedinstven, cjelovit i promišljen pristup.
Paralelno s tim procesima, pokrenuta je i inicijativa za osnivanje Centra za protupotresno inženjerstvo koji će objediniti stručna znanja stečena kroz poslijepotresnu obnovu i omogućiti njihovu primjenu u međunarodnim projektima. Hrvatska tako postaje ne samo zemlja obnove, već i zemlja stručnjaka za obnovu.
Novi stari potencijali
U tom kontekstu valja istaknuti i povratak Akademije likovnih umjetnosti u obnovljene prostore na adresi Ilica 85. Otvorenjem godišnje izložbe studenata “ALUvizije!” svečano je obilježen završetak obnove zgrade teško oštećene u potresu.
ALU je tako, osim vraćena studentima i profesorima, simbolično postala veliki izložbeni prostor u originalnom ruhu, ali sa suvremenim materijalima. Tako je javnost krajem lipnja 2025. mogla po prvi puta na samo jednoj lokaciji vidjeti stotine radova studenata svih smjerova Akademije, i to u prostoru koji je doslovno bio tabula rasa. Ta obnova nije bila samo fizička, već i simbolička: povratak umjetnosti na izvor.
Obnova koju promatramo nije tek graditeljska, ona je identitetska. Svaki vraćeni prostor ima potencijal za novu funkciju. Svaka nova funkcija širi definiciju baštine. Ne kao zamrznutog vremena, nego kao platforme za budućnost u kojoj već sada aktivno sudjelujemo.
Ova reportaža je prva u serijalu (NE)ISTRAŽENA HRVATSKA: Održivost baštine. Neiscrpna tema koju ću obraditi u ovom serijalu je posebice upravo aktualna. U godinama u kojima se intenzivan period obnove privodi kraju, a neka zdanja su već otvorena za svoje korisnike i javnost, neophodno je zapitati se kako će se sve to održati dugoročno. Baština nije samo ono što ostavljamo iza sebe, već i ono što znamo obnoviti, prenamijeniti i ponovno staviti u upotrebu. Za nove priče i nove generacije, ali i za nas, sada i ovdje. Za gradove i zajednice koji u toj obnovi nalaze novu čvrstoću, a možda i novi smisao. 
Ovaj članak prvi je dio serijala (NE)ISTRAŽENA HRVATSKA: Održivost baštine autorice Ane Mičić koji je objavljen u sklopu projekta Poticanje novinarske izvrsnosti u 2025. godini Agencije za elektroničke medije.
