Četvrta “epizoda” serijala o hrvatskim pripovjedačicama otvara nam novu 2026. godinu i uvodi nas u svijet Srebrenke Peregrin. Ona je pripovjedačica koja svoje slušatelje uvodi u svijet ženskih protagonistica i hrvatske baštine.
Srebrenka obrađuje teme koje se vežu uz žensku snagu, odnosno “priče o djevojkama i ženama koje su protagonistice svojih pustolovina te koje se same ili uz pomoćnike izbore za ono što žele”.
Usto, zanimaju je “baštinske hrvatske priče”. Kod onih tradicionalnih privlače je neobični, strašni ili strasni elementi. S obzirom na to, bira one priče koje će njezinu publiku “iznenaditi i zabaviti, ali i navesti slušatelje da se zapitaju o raznim putovima koje nam život nudi”.
Pripovijedanjem se intenzivno počela baviti tijekom druge trudnoće kada joj je ono pružalo mirno vrijeme provedeno sa “živahnim prvim djetetom”. Nakon dolaska novog djeteta, nastavila je pripovijedati “svojoj djeci i njihovim prijateljima u vrtiću i školi”. Zatim je pronašla širu publiku u drugim okruženjima.
Najviše ju je privukla važnost koju je pripovijedanje imalo za djecu. To je za njih značilo provođenje vremena s njom te “razvoj usmenih vještina i koncentracije”. Kako navodi, inspirira je upravo slušanje – njezino slušanje tuđih priča i kada vidi kako njezini slušatelji odlaze s njom na put u svjetove koje gradi riječima.
Također, ubrzo je uvidjela da na taj način može unaprijediti vlastite vještine usmenog i pismenog izražavanja, ali i podijeliti pojedinosti koje su joj bitne.
Naglašava da “premda o pripovijedanju često mislimo kao o aktivnosti za djecu, sve više se ovaj oblik provođenja vremena širi i među odraslima”. Također, puno je interesa među publikom i privlači ih slušanje priča, ali je bitno raditi na razvoju publike i vlastitim vještinama pripovijedanja. Srebrenka kazuje da se razvoj publike ponekad odnosi na uži, izvedbeni smisao. Nekad se povezuje s turističkom ponudom, edukacijom ili poslovnim svijetom.
“Bez priča se ne može živjeti”, govori Srebrenka Peregrin. Bivanje pripovjedačem smatra pozivom koje, “kao i svaka druga umjetnost, traži izvjesno odricanje”. Svatko tko se želi baviti ovim poslom mora sam odlučiti kakvom životnom stilu teži te koliko vremena želi posvetiti pripovijedanju i na koji način. Postoje razne vrste pripovjedača – neki nastupaju, drugi pišu, treći vode radionice, četvrti savjetuju… Ovisno o specijalizaciji i drugim vještinama, moguće je profesionalno se baviti pripovijedanjem te zarađivati za život. No ne radi se o klasičnom karijernom putu, tako da je važno pronaći vlastiti put.
Najčešće nastupa u knjižnicama i školama te na SF&F konvencijama, na raznim zabavnim i turističkim eventima te u muzejima i na drugim zanimljivim lokacijama. Također, pripovijedala u kafiću i klubu Crni mačak u Mesničkoj ulici svaki mjesec. Međutim, od jeseni 2025. pripovijeda u Vintage Industrial Baru uz, između ostalih, već spomenutu Dijanu Zorić. Srebrenka kaže nešto što uistinu daje nadu u čuvanje drevne tradicije pripovijedanja i usmene predaje: “No gdje god dođem kao pripovjedačica, znam da će biti onih koji će rado poslušati dobru priču: osobnu, tradicijsku ili suvremenu”.
