Prva dva dana festivala “Beskonačnost Slavena” u Češkoj besedi odvela su nas na treći i finalni. U konačnici su mnogi komentirali kako im je žao što je gotovo.
Jutro je opet započelo klasičnom glazbom. Sjedite u Velikoj dvorani te slušate klarinet, klavir i violončelo kako se isprepliću u snažne i intrigantne melodije.
Pripovijedanje, folklor i bereginje
Izađete na zrak u “dvorište” gdje vas ponovno dočekuju štandovi. Međutim, ubrzo se vraćate unutra gdje slušate Tinu i Rajnu Gatalicu koje vam pripovijedaju bajke i priče slavenskih naroda u svom nastupu naslovljenom “Vilinsko kolo”.
Od podneva pa do predvečer slijedili su “nastupi kulturno umjetničkih grupa i sastava iz Hrvatske i inozemstva” koji su oživljavali i prezentirali tradiciju.
Penjete se stepenicama prema Maloj dvorani kako bi ste prisustvovali predavanju za koje vas je već par osoba ispitivalo s iščekivanjem. Dočekuje vas Kristina Rastović koja priča o svojem putu do bereginja i onome što je to značilo za nju. Uči vas o prakticiranju “slavenske joge” i njezinoj povijesti. U konačnici devet žena stane u krug, izuje se, vade iz vrećice simbole i vođeni Kristinom vježbaju. Ona im za to vrijeme priča o simbolima i tri svijeta slavenske mitologije – Pravu, Javu i Navu.
Dvorište
Nakon relaksacije Kristininim pokretima i riječima dolazite u dvorište i tamo se opuštate uz riječi, piće i hranu. Vidite kako na vjetru vijore umjetničke tkanine Irene Gayatri Horvat te promatrate ogrlice, svijeće i slike izrađene pirografijom.
Na sredini dvorišta ugledate “Babaseku”, Tomislava Livaju koji “spaja elektroniku, etno motive i spoken word u audiovizualni doživljaj ritualne fuzije transa, ironije i slojeva identiteta”. Nasmijava publiku jer ipak, kako Babaseka kaže: “Nije baba još za bacit, jel?”.
Oko jednog praznog štanda okupili su se ljudi kako bi ih Gabrijela “Vilenica Savska” naučila heklati narukvice od crvenog konca. One se stavljaju na lijevu ruku i prema narodnim vjerovanjima služe za zaštitu od uroka.
Koncerti
Uvečer čujete kako kroz prozore Dvorane izlazi zvuk glazbe i grlenog pjevanja o slavenskim bogovima. Ulazite i na pozornici sjedi s gitarom u ruci Domagoj Vuković „Vuk“. On je ogulinski “solo multimedijalni izvođač koji spaja lijericu, throat singing i slavenske mitove u dark folk izrazu”.
U nešto tradicionalnijem tonu slijedila je “Harmonija Disonance”. One su hrvatski ženski vokalni ansambl “koji istražuje i izvodi tradicijsku glazbu, s naglaskom na slavensko višeglasje”. Njihov je cilj “približiti bogato glazbeno nasljeđe široj publici”.
Nakon izvanrednih koncerata svi smo se okupili u dvorištu i slušali zadnje službene riječi organizatora i voditelja festivala. Mogli ste čuti pjesmu i pjev dok su se svi prisutni zabavljali i opraštali.
