Povod za ovaj tekst nije trend s društvenih mreža, nego vijest iz crne kronike. Prema pisanju Jutarnjeg lista, zagrebačka policija razotkrila je slučaj u kojem je DMT (N,N-dimetiltriptamin) u Hrvatsku stizao poštom iz Perua, u količini koja ukupno iznosi gotovo četiri kilograma.
Uhićen je 63-godišnji Tomislav Budak, koji se predstavlja kao alternativni psihoterapeut i “duhovni komunikolog”, zajedno s prijateljem (33) koji je preuzimao pošiljke i šogoricom (50) na čiju je adresu stigao dio paketa. Budak je, prema navodima iz postupanja koje je prenio Jutarnji list, priznao da je on krajnji korisnik supstance, tvrdeći da je naručivana za osobne rituale.
DMT je opasna psihoaktivna tvar i u većini europskih zemalja (uključujući Hrvatsku) ilegalna. Bez obzira na motive, osobne priče ili uvjerenja, zakon i zdravstveni sustav DMT tretiraju kao supstancu visokog rizika s mogućim ozbiljnim posljedicama po tijelo i psihu.
Unatoč zabrani i upozorenjima, DMT se posljednjih godina sve češće spominje u razgovorima o “proširenju svijesti”, “dubinskom uvidu” i “duhovnom buđenju”. Kako je došlo do toga da tvar koja može ozbiljno ugroziti čovjeka postane predmet želje?
Što je DMT i zašto se smatra opasnim
DMT je snažan halucinogen. Njegov učinak može biti nagao, intenzivan i za korisnika potpuno preplavljujući. U javnom prostoru često se o njemu govori mistično, kao o “vratima” ili “kontaktima” s nečim većim od čovjeka. No iza te poezije stoji realnost: DMT može izazvati panične reakcije, dezorijentaciju, gubitak kontrole, pogoršanje psihičkih smetnji i opasna ponašanja. Kod dijela ljudi takva iskustva ne završavaju “uvidom” nego traumom.
Poseban je problem što se DMT često pojavljuje u okruženju gdje nitko ne zna što je stvarno u preparatu, u kojoj dozi, ni kako će tijelo i psiha reagirati. Kad se supstanca naručuje i konzumira izvan medicinskog nadzora i izvan kontroliranih uvjeta, rizik se višestruko povećava. Drugim riječima: ovo nije “alat za samorazvoj”, nego tvar koja može slomiti krhku psihičku ravnotežu i ozbiljno ugroziti zdravlje.
Zašto je onda DMT toliko tražen?
Razlozi nisu jedan, nego cijeli paket suvremenih potreba, zabluda i pritisaka.
1) Brzi izlaz iz “praznine” modernog života
Mnogi ljudi danas žive s osjećajem da su stalno zauzeti, a rijetko smisleni. Previše informacija, premalo unutarnjeg mira. U takvom stanju, ideja o “jednom iskustvu koje će sve promijeniti” djeluje primamljivo. DMT se prodaje kao prečac: ne moraš godinama graditi praksu, dovoljno je “otvoriti vrata”. To je opasan psihološki mamac jer obećava dubinu bez rada, i transformaciju bez procesa.
2) Mit o “resetiranju” psihe
U alternativnim krugovima često kruži priča da će snažna psihodelična iskustva “očistiti traumu”, “ugasiti depresiju” ili “spojiti čovjeka sa sobom”. Problem je što se pojedinačna iskustva pretvaraju u opće tvrdnje. Netko doživi subjektivni osjećaj olakšanja i to se prepriča kao dokaz. U stvarnosti, kod dijela ljudi događa se suprotno: iskustvo može otvoriti ono za što nisu spremni, pojačati tjeskobu, pokrenuti paranoju ili destabilizirati osobu koja je i prije bila na rubu.
3) Statusni fenomen: “duhovnost za uspješne”
U pojedinim zapadnim krugovima psihodelici su dobili novo ruho: nisu prikazani kao bijeg nego kao “optimizacija”. Kreativnost, fokus, “otključavanje potencijala”. To je posebno privlačno ljudima koji su naviknuti kupovati rješenja: ako postoji supstanca koja obećava uvid, mir ili ideju, zašto je ne naručiti? Tako nastaje tržište duhovnosti koje podsjeća na industriju self-helpa: plati, dobij iskustvo, dobij priču.
4) Egzotika i pogrešna romantizacija šamanizma
DMT se nerijetko povezuje s amazonskim obredima i šamanima. Taj okvir u medijima zvuči “prirodno” i “sveto”, pa ljudi zaključe: ako je tradicionalno, onda je sigurno. Ali to je pogrešan zaključak. Tradicionalni rituali (gdje postoje) imaju pravila, autoritet, zajednicu i kulturno znanje. Zapadnjačka verzija često je samo imitacija: izolirana osoba, neprovjeren preparat i ideja da se “obred” može složiti u dnevnoj sobi. To nije tradicija nego simulacija sa stvarnim rizikom.
5) Privlačnost “izvanrednog” iskustva
DMT se opisuje kao iskustvo koje je toliko snažno da korisnik ima osjećaj da je “vidio istinu”. Ljudski mozak voli zaključke, posebno nakon intenzivnih doživljaja. Nakon takvog udara na percepciju lako je vjerovati da je iskustvo automatski i istinito. Upravo tu nastaje zamka: doživljaj može biti stvaran kao osjećaj, ali to ne znači da je siguran, dobar ili koristan.
Gdje nastaje prijelom: od privatne priče do crne kronike
Crna kronika obično ne počinje kriminalnim planom, nego pomakom granica. Netko krene s idejom osobne potrebe, “rituala”, “iscjeljenja”. A onda se pojave količine, logistika, posrednici, adrese, paketi, preuzimanja. U tom trenutku prestaje priča o unutarnjem iskustvu i počinje priča o prometu ilegalne supstance.
I tu vrijedi reći nešto nepopularno, ali nužno: motiv ne briše posljedice. Netko može iskreno vjerovati da mu DMT “pomaže”, ali to ne mijenja činjenicu da supstanca može biti opasna, da se njome može ozbiljno naštetiti sebi i drugima, i da društvo s razlogom takve tvari stavlja pod strogu kontrolu.
DMT nije “demon” iz tabloida, ali nije ni “sveti ključ” kako ga se zna prikazivati. Najtočnije je reći ovako: to je snažna, rizična i ilegalna supstanca oko koje se u Zapadu stvorio mit, jer ljudi očajnički traže smisao, olakšanje i promjenu. Taj mit se hrani brzim rješenjima, pričama o transformaciji i egzotičnom ambalažom.
A stvarnost je puno prizemnija: kada ljudi posegnu za nečim što može slomiti psihu ili ugroziti zdravlje, to nije dokaz “duhovnog rasta”, nego znak da kao društvo loše rješavamo stres, usamljenost, traumu i prazninu.
DMT tu ne popunjava rupu. On je samo eksploziv koji je nakratko osvijetli.
