Detalj jedne slike koja je na izložbi “U početku bijaše Kraljevstvo”, otvorenoj u Galeriji Klovićevi dvori, otkriva prizor koji iznenađuje. Modruš je to, u svom punom renesansnom sjaju.
Veličanstvena utvrda s crkvama, kulama, zidinama i raskošnim palačama prostire se na grebenu iznad naselja u kojem vrvi život.
Suvremenici su ga nazivali glavnim gradom Hrvatske, a danas su njegove ruševine nedaleko autoceste A1, na 99. kilometru, kod natpisa “Modruš 1”.
Frankopanska prijestolnica
Modruš je bio srce moći hrvatske velikaške obitelji Frankapan. Još u 12. stoljeću grad je podignut na strateškoj točki kako bi nadzirao važne prometnice između Hrvatske i Slavonije.
Pravi uzlet dolazi u 15. stoljeću, kada postaje sjedište biskupije i glavno obiteljsko uporište Frankapana, koji tada nose naslov knezova modruških.
U tom razdoblju, pod vodstvom kneza Bernardina Frankapana, najmoćnijeg hrvatskog velikaša svoga doba, Modruš doživljava svoj vrhunac.
Talijanski humanist Giovanni Maria Parenti, prolazeći ovim krajem 1486. godine, nazvao ga je “glavnim gradom Hrvatske”. Bio je to grad u koji su dolazili europski uglednici na putu prema ugarskom dvoru, važna stanica u komunikacijskoj mreži Europe koja se tada naprezala da zaustavi prodor Osmanskog Carstva.
Arhitektura moći
Modruš nije bio samo politički simbol, već i impozantno fortifikacijsko čudo. Leksikon utvrda Hrvatske opisuje kako se na visokom grebenu Gradine, 90 metara iznad današnjeg naselja, uzdizala jedna od najvećih srednjovjekovnih utvrda u Hrvatskoj – dugačka 177 i široka 38 metara.
Jezgru čini romanička utvrda s masivnom branič-kulom, cisternom i višeetažnim palasom. Čitav kompleks dodatno je ojačan podgradom i obrambenim zidinama koje su opasivale prostor u dužini od 1200 metara. Katedrala, palače, kule, čak i papinska kula – sve to svjedoči o ambicijama koje su daleko nadilazile regionalni značaj.
Osim vojne funkcije, Modruš je bio i kulturno središte: s biskupijom, skriptorijima i vezama s europskim dvorovima. Frankapani su ga pretvorili u renesansni grad od strateške važnosti, mjesto gdje se odlučivalo, planiralo i pregovaralo.
Zaborav iza bedema
Kao i većina frankopanskih posjeda, Modruš je doživio pad pod udarcima osmanskih prijetnji, unutarnjih podjela i reorganizacije kraljevstva. Već u 16. stoljeću utvrda je djelomično napuštena. Krajem 18. stoljeća posljednji vojnici napuštaju grad. Prema izvještajima iz 1639. i 1729. još su postojali dijelovi obrambene kule i gornjih bedema, ali s vremenom sve je prepušteno zaboravu.
Ostaci branič-kule i papinske kule, djelomično sanirani od 2015. godine, još uvijek čekaju sustavno arheološko i konzervatorsko istraživanje. Iako su neki zahvati poduzeti, grad ostaje zabačen i nedovoljno istražen lokalitet.
Dok vozimo autocestom iznad ovog mjesta, malo tko zna da autocesta A1 dijelom prolazi trasom starog karavanskog puta iz 15. stoljeća. Put kojim su koračali vladari, ratnici, diplomati i trgovci. Put koji je nekoć povezivao Modruš s ostatkom Europe.
Prizor Modruša u njegovom punom sjaju detalj je šire slike koju tek trebate otkriti prilikom posjeta Izložbi “U početku bijaše kraljevstvo”.
Nećemo otkriti kontekst, samo ju ovdje pokazati da ju lakše na izložbi pronađete sami. Podijelite svoju fotografiju Modruša u punom sjaju s izložbe i postanite #čuvaripamćenja. Upravo tako se Modruš otima zaboravu.
