Selo Miholjice jedno je od sedamdesetak napuštenih sela na otoku Krku. Smješteno je s obje strane današnje državne ceste D102 koja vodi od Krčkog mosta prema gradu Krku i veže sva naselja na obali. Mnogima je ono poznato po napuštenoj kući koja se nalazi odmah uz cestu koja je nedavno pošarana grafitom, no, to nije jedina sačuvana kuća napuštenog sela Miholjice.
Ako se pažljivije pogleda kroz grmlje i šikaru vidjet će se još nekoliko kuća uz cestu, od kojih su neke sačuvane do visine krova. Uvidom u staru kartu iz 19 st. (Habsburg Empire – Cadastral maps (XIX. century) vidljivo je da se uz cestu nalazilo oko petnaestak građevina označenih rozom bojom.
Prema tumaču znakova karte rozom bojom označene su kuće, dok su žutom bojom označeni gospodarski objekti. Postoji nekoliko kuća koje su udaljenije od ceste. Miholjice su na karti iz 19. stoljeća označene kao Micoglizze.
Selo Miholjice dobilo je naziv po crkvi sv. Mihovila Arkanđela koja se nalazila na današnjem svetovidskom (miholjičkom) groblju. Današnja mrtvačnica na groblju bila je svetište crkve sv. Mihovila.
Oko ovog župnog središta okupljala su se još sela Grdinić (kasnije Semenji), Sršići, Maršići i Sveti Vid nad Malinskom, tvoreći jedinstvenu crkvenu i građansku cjelinu sa sucem (seoski glavar), rotnicima (niže pravne službe), a kasnije i vlastitim župnikom.
U župnoj kronici pop Josip Bogović o spomenutim naseljima navodi slijedeće: »Od najstarijih vremena osim sela Miholjice kao sjedišta kuratne crkve i stana, postojala su još i mnoga druga sela i zaselci. Tako selo »Starče« u udaljenosti 1 km. od sadašnjega groblja na cesti prema Omišlju. Nedaleko od ovoga »Prčeva kuća«.
Par kilometara dalje od Miholjica, putem Brguda prema kapeli sv. Jurja blizu Jezera, postojalo je selo »Stani«. Između Miholjica i Semenji, nedaleko ceste na obronku u oprečnom pravcu, nalazilo se selo »Bedlinjak«. »Dvor Vretenice«, nalazio se također između Miholjice i Semenji, ali u pravcu zapadnom (na »Anzulići«). Selo »Semenj« za 1 km. južno od Miholjica, »Sršići« (spominje se već u darovnici kneza Ivana Frankopana od god. 1454. — crkvici sv. Andrije u Žgombićima — Dubašnica, op. p.) u jugoistočnom pravcu 2 km. udaljeno. »Sv. Vid« selo 2 km. udaljeno od Miholjica na cesti prema Krku. Ovo je selo postojalo već u 14. vijeku. I napokon selo »Maršić — Žejan« 21/2 km udaljeno od Miholjica u jugoistočnom pravcu.” Iz citirane kronike možemo zaključiti da se selo Miholjice sastojalo od više manjih zaseoka. Za neke se danas više ne zna gdje su se nalazili. Obilaskom terena naišli smo na ostatke kuća u napuštenim selima Semenji i Sršići. Sveti Vid i Maršići i danas postoje kao naselja Općine Malinska – Dubašnica.«
Mnoga od napuštenih sela tijekom 19. stoljeća pogođena su malarijom i oskudicom pitke vode, što je dovelo do visokog mortaliteta i postupnog napuštanja sela. O napuštanju sela u spomenutoj župnoj kronici možemo pročitati slijedeće: »Najprije su opustjela sela, koja su se nalazila u blizini Jezera (kod Njivica): Stani, Starče i Prčeva kuća i ovo zbog malarije. Potom Bednjak, Dvor Vretenice i Miholjice, koje bijahu napuštene 1873. godine. Zadnji ih napustiše supruzi Petar i Jelena Petrović, koji su stanovali do župnog stana, koji je bio tada napola napušten. Velim napola, jer se običavalo u ovom stanu sve tamo do 1886. godine, nedjeljom i blagdanom kuhati. Koncem godine 1901. bilo je napušteno i selo Semenj. Zadnje ga napustiše dvije sestre »Bubniice«. Selo Sršić broji još sada (oko god. 1930..) tridesetak duša, dakle se i ovo rapidno zatire. Selo Maršić nazaduje također i ovo Maršić — »Žejan«, doskora će opustjeti; dok bi se moglo do duljega održati: Maršić — »Pod orihom«. Naprotiv je selo Sv. Vid poraslo i ovo najviše dolaskom iseljenih obitelji iz Miholjica, Semenji, Sršić i Maršić… U razdoblju u od god. 1782.-1815. desio se zadnji slučaj krštenja u selu »Bedinjak«, a slučaj smrti u selu »Dvor Vretenice«.
Preostalo stanovništvo iz napuštenih sela preselilo se u selo Sveti Vid, gdje je će biti izgrađena nova župna crkva posvećena sv. Mihovilu Arkanđelu.
