Stoljećima kruže legende o tome kako je srce velikog osmanskog vladara Sulejmana Veličanstvenog zakopano u mađarskoj zemlji, nedaleko od čuvene tvrđave Siget. Misteriozno mjesto zvano Turbek, nastalo nakon sultanove smrti tijekom opsade Sigeta 1566., dugo je ostalo izgubljeno u vihorima povijesti, ali novija istraživanja osvjetljavaju njegovu tajnu lokaciju.
Godina je 1566. Osmanlijsko carstvo pod vladavinom Sulejmana Veličanstvenog na vrhuncu je svoje moći. Odlučan osvojiti Beč, Sulejman kreće u opsadu Sigeta, strateške tvrđave koja štiti put prema austrijskom srcu Habsburškog carstva. Iako je Sigetvar, kako je poznat u Mađarskoj, na koncu pao, cijena je bila visoka.
Osmanlijska vojska pretrpjela je teške gubitke, a sam sultan umire noć prije konačnog napada. Sigetom je zapovjedao Nikola Šubić-Zrinski, čija je junačna smrt u posljednjem jurišu postala jedan od najslavnijih trenutaka hrvatske i mađarske povijesti.
U turskoj povijesti smrt Sulejmana Veličanstvenog također je prešla u legendu. Njegovo tijelo preneseno je u Istanbul, ali su njegovo srce i unutarnji organi, prema predaji, ostali zakopani negdje u mađarskoj zemlji kako bi se očuvao moral osmanske vojske.
Misteriozni Turbek
Na mjestu sultanove smrti, njegov sin i nasljednik Selim II. dao je sagraditi naselje Turbek. Ovaj kompleks, prema povijesnim zapisima, sadržavao je mauzolej, džamiju, derviški samostan, vojnu utvrdu, karavanseraj, kupalište, trgovine i niz drugih građevina koje su postale važan centar hodočašća i islamskog misticizma.
Turbek je bio jedinstven među osmanskim naseljima u Ugarskoj jer nije izgrađen na ruševinama ranije naseljenih gradova, već kao posve nova i autonomna zajednica. U središtu se nalazio mauzolej sultana Sulejmana, dok su oko njega bile raspoređene vjerske, vojne i trgovačke građevine – džamija za molitvu, tekija za sufijsko učenje, barake za smještaj vojnika, kupalište, dućani i prenoćišta za hodočasnike i putnike.
No, tijekom Habsburške rekonkviste u 17. stoljeću, naselje je potpuno uništeno. Turbek je, kao simbol osmanske prisutnosti i duhovnog utjecaja na europskom tlu, postao meta sustavnog zatiranja. Habsburške snage ciljano su rušile sve tragove osmanske arhitekture i kulture, nastojeći izbrisati prisjećanje na Sulejmanovu ostavštinu i slomiti emocionalnu povezanost muslimanskih hodočasnika s tim mjestom.
Lokacija naselja postupno je zaboravljena, ostajući poznata samo kroz lokalne legende o zakopanom sultanovom srcu, navodno položenom u zlatnoj posudi.
Potraga za izgubljenim mjestom
Povjesničari i arheolozi stoljećima su pokušavali utvrditi lokaciju izgubljenog Turbeka. Sve do nedavno pokušaji lociranja temelja ovog značajnog mjesta ostajali su neuspješni.
Legende su upućivale na crkvu Svete Marije kod Sigeta ili na obalu potoka Almas gdje danas simbolički stoji spomenik mađarsko-turskog prijateljstva koji prikazuje i Sulejmana Veličanstvenog i Nikolu Šubića-Zrinskog, no stvarna lokacija donedavno nije bila otkrivena.
Konačni zaokret počeo se događati 2012. godine kada je mađarski geograf Norbert Pap odlučio primijeniti sasvim novi pristup. Umjesto oslanjanja na usmene legende, Pap i njegov tim proučili su stare karte, poljoprivredne zapise i primijenili napredne tehnologije geografskog informacijskog sustava (GIS) kako bi rekonstruirali krajolik iz 16. stoljeća. Ova istraživanja jasno su pokazala da legendarni Turbek nije mogao biti smješten na ranije predloženim lokacijama, već u vinogradu smještenom oko 4 kilometra sjeveroistočno od tvrđave Siget.
Arheološka potvrda
Još jedan ključan trag došao je iz povijesnog zemljovida iz 1664. godine, koji je izradio mađarski vojni zapovjednik i knez Pal Esterházy. Njegov crtež prikazivao je raspored zgrada kompleksa Turbek i poslužio je kao neprocjenjivo pomagalo za arheologe.
Kada su tijekom iskopavanja pronađeni temelji pet građevina, njihova prostorna raspodjela gotovo savršeno se poklapala s rasporedom zabilježenim na starom zemljovidu. To je omogućilo preciznu identifikaciju ostataka mauzoleja, džamije, tekije i drugih objekata, potvrđujući vjerodostojnost povijesnih izvora i točnost lokalizacije kompleksa.
Kada su 2015. godine krenula detaljnija istraživanja, geofizičke analize otkrile su temelje pet građevina ispod vinograda. Dodatna iskapanja 2016. godine potvrdila su da jedna od građevina odgovara mauzoleju Sulejmana Veličanstvenog. “Zgrada nije imala mihrab niti minaret, što jasno upućuje da se radi o grobnici, a ne o džamiji”, izjavila je Erika Hancz, arheologinja sa Sveučilišta u Pečuhu u razgovoru za Archeology Magazine.
Uz temelje su pronađeni ukrasni kameni elementi karakteristični za osmansku arhitekturu, kao i brojni svakodnevni predmeti poput keramike iz Anadolije, kineskog porculana, novčića i pribora za konje, što jasno svjedoči o nekadašnjoj važnosti i međunarodnom karakteru ovog naselja.
Pronalaženje Turbeka nije samo arheološka senzacija. Riječ je o mjestu koje simbolizira kulturnu i političku prisutnost Osmanlija na europskom tlu, kao i njihove složene odnose s kršćanskom Europom. Iako su Habsburgovci temeljito uništili mjesto, ostaci svjedoče o intenzivnoj razmjeni i dubokom značenju koje je Turbek imao u povijesti regije.
Istraživanja još nisu završena. Arheolozi sada traže temelje ostalih građevina poput karavanseraja i kupališta kako bi dobili još jasniju sliku o životu i naslijeđu ove jedinstvene zajednice.
Dok potraga za srcem Sulejmana Veličanstvenog još uvijek traje, otkriće izgubljenog Turbeka baca novo svjetlo na fascinantno razdoblje europske povijesti.
Pri pisanju ovog članka korišten je i izvorni članak autorice Sare Toth Stub objavljen u časopisu Archaeology Magazine.
