Trsatska gradina je smještena na uzvisini iznad Rijeke. Njena povijest seže u antičko doba, kada su u blizini rimske Tarsatike živjeli Liburni. U ranom srednjem vijeku naziv grada prenio se na naselje na Trsatskom brijegu, a doseljeni Hrvati prilagodili su ime u Tarsat, Tersat, Cersat, iz kojeg se razvio današnji naziv – Trsat.
Prvi pisani spomen Trsatske gradine datira iz 1288. godine, kada se u njoj nalazilo sjedište Župe Sv. Jurja, a istovremeno se sastavljao i čuveni Vinodolski zakon.
Tijekom srednjeg vijeka, utvrda je bila u vlasništvu moćne obitelji Frankopan, koja je gospodarila ovim krajem sve do kraja 15. stoljeća. Knez Stjepan Frankopan oporučno ju je ostavio ugarsko-hrvatskom kralju Matiji Korvinu, koji je tako dobio izlaz na more. No, 1485. godine Trsat je preuzeo car Fridrih III. Habsburški, nakon čega je postao dio habsburškog posjeda. Frankopani se nikada nisu odrekli prava na utvrdu, ali s vremenom je njena strateška važnost opadala. Carica Marija Terezija 1778. godine predala je Trsat novoosnovanom municipiju Bakar, što je označilo kraj njegove vojne uloge.
Katastrofalan potres 1750. godine dodatno je oštetio utvrdu, a nedostatak sredstava za održavanje doveo je do njezina propadanja. Sve do 1826. godine, kada je austrijski feldmaršal Laval Nugent prepoznao povijesnu vrijednost ruševina i uz pomoć Andrije Ljudevita Adamića otkupio Trsatsku gradinu s namjerom da je obnovi i uredi kao muzej.
Obnova je povjerena venecijanskom kiparu Giacomu Paronuzziu, koji je utvrdi dao romantičarski izgled u duhu bidermajera, dodajući neogotičke elemente, ukrasne detalje te klasicističko pročelje mauzoleja obitelji Nugent. Osim što svjedoči o bogatoj prošlosti Rijeke i Primorja, ona ima posebno značenje za hrvatsko konzervatorstvo, budući da je ovdje izveden prvi konzervatorski zahvat na srednjovjekovnoj baštini u Hrvatskoj.
Tajanstveni podzemni prolaz ispod Trsatske gradine?
Ispod mauzoleja “Mir junaka” na Trsatu nalazi se kripta duga 19 metara, sastavljena od tri komore. Djelomično ukopana u stijenu, njezina prva komora nepravilnog je pravokutnog oblika, dok središnji prostor ima funkciju prolaza do treće komore. No, ono što ovu građevinu čini posebno intrigantnom jest otvor u stijeni koji vodi do gotovo 14 metara dubine.
Pretpostavlja se da je druga komora mogla služiti kao zatvor. Pojedine teorije sugeriraju i mogućnost tajnog ulaza kroz skriveni otvor u zemlji. O tome svjedoče i narodne priče koje su stoljećima kolale Trsatom, a koje govore o tajnom podzemnom hodniku koji spaja Trsat s Rječinom.
No, speleološka istraživanja provedena 2014. godine otkrila su da taj prolaz u dubinu ne postoji, barem ne u sadašnjem obliku. Moguće je da je nekoć postojao, ali su ga tektonski pomaci i prirodni procesi zatrpali. Iako su legende o skrivenom tunelu između Trsatske gradine i obale duboko ukorijenjene u narodnoj predaji, zasad nema sigurnih dokaza koji bi ih potvrdili.
Međutim, sama treća komora kripte i dalje skriva misterije. Moguće je da je nekoć služila kao cisterna ili čak kao najstariji dio Trsatskog kaštela. Tajne koje leže ispod Trsata možda tek čekaju da budu otkrivene.
Legenda o Trsatskom zmaju
Legenda o Trsatskom zmaju jedna je od rijetkih priča u kojima zmaj nije prikazan kao zla zvijer, već kao zaštitnik grada. Prema legendi, u pećini iznad Trsata živio je zmaj koji je bio dobar prema ljudima, ali vrlo zao prema onima koji su htjeli činiti štetu njegovu gradu. Njegova suparnica bila je divovska hobotnica koja se skrivala u tajnovitim dubinama Kvarnerskog zaljeva. Jednog jutra, zmaj je na Mrtvom kanalu spazio djevojčicu kako crta brodiće. Lukava hobotnica iskoristila je priliku i pokušala je napasti, ali zmaj je reagirao brzo, rigajući vatru prema hobotnici i spašavajući djevojčicu. Zmaj je potom ščepao hobotnicu kandžama i bacio je do grada Grobnika, gdje je završila u ribarnici.
Nakon ovog događaja, djevojčica je željela zahvaliti zmaju i pokloniti mu svoj crtež. Međutim, zmaj je nestao, ostavljajući iza sebe priču o hrabrosti i prijateljstvu koja se i danas prepričava među stanovnicima Rijeke.
Od ruševine do obnove Lavala Nugenta
Nakon razornog potresa krajem studenoga 1750. godine, Trsat je postao ruševina, a njegova nekada moćna utvrda ostala je napuštena. Građevinski materijal s nekadašnje gradine koristio se za izgradnju drugih vinodolskih gradova, a Trsat je postupno padao u zaborav.
No, sudbina mu se promijenila u 19. stoljeću, kada ga je otkupio austrijski feldmaršal Laval Nugent. Prepoznavši njegovu povijesnu i kulturnu vrijednost, posvetio se obnovi utvrde te joj vratio sjaj. Iz dostupnih crteža jasno je kako je Nugent preuzeo potpuno srušenu tvrđavu, no marljivim radom obnovio je kule, očistio duboki zdenac i u središtu izgradio mauzolej s prepoznatljivim dorskim stupovima. Kule su također dobile nova kruništa, čime je utvrda dobila prepoznatljiv izgled koji i danas krasi Trsat.
Obitelj Nugent ostala je vlasnik Trsatske gradine sve do 1941. godine, kada je preminula Ana Nugent, posljednja predstavnica njezine hrvatske grane. Nakon Drugog svjetskog rata, 1945. godine, Trsat je zajedno sa Sušakom ušao u sastav grada Rijeke, čiji je neizostavni dio i danas.
Crkva sv. Jurja na Trsatu
Ispod trsatskog kaštela, uzdignuta je crkva sv. Jurja mučenika, zaštitnika vitezova i obiteljskog patrona moćne loze koja ju je podigla. Kao simbol vjere i snage, crkva je stoljećima bila duhovno središte Trsata, a župa sv. Jurja mučenika utemeljena je još u 13. stoljeću.
Prvi poznati župnik bio je vlč. Paškal Vazmina, koji se spominje kao potpisnik znamenitog Vinodolskog zakonika iz 1288. godine – jednog od najstarijih pravnih dokumenata u Europi.
Zakonik svjedoči i o izaslanicima Trsata, tada zvanog “Crsat”, među kojima su bili plovan Vazmina, satnik Nedrag, sudac Dominik i Vika. Crkva sv. Jurja mučenika posvećena je 1654. godine, a njezin oltar čuva svete moći. Dvadeset godina kasnije, 1674. godine, posvećeni su i oltari sv. Sebastijana i Blažene Djevice od Karmela, u koje su također smještene relikvije. Ovi događaji zabilježeni su na ploči unutar svetišta, kao trajno svjedočanstvo bogate sakralne baštine Trsata.
Danas Trsatska gradina predstavlja kulturno-povijesni spomenik i nezaobilaznu turističku atrakciju. Njeni obnovljeni zidovi, kule i dvorište danas su prostor kulturnih događanja, koncerata i izložbi, što Trsatsku gradinu čini jednim od najvažnijih povijesnih i društvenih središta grada.
