Bašćansko područje oduvijek je imalo posebne prednosti u odnosu na ostale dijelove otoka Krka. Plodna dolina, pašnjaci, blizina mora i ono najvažnije – Vela Rika, potok koji teče kroz cijelu Bašćansku dolinu tijekom cijele godine.
Upravo je ona omogućila razvoj brojnih gospodarskih djelatnosti, među kojima su se posebno istaknuli mlinarstvo i proizvodnja sukna. Od nekadašnjih osam vodenica koliko ih se nalazilo u Bašćanskoj kotlini danas je ostala samo jedna.
Zahvaljujući stalnom toku Vele Rike, u Baški su se vrlo rano pojavili mlinovi – vodenice. Povjesničari bilježe da su Bašćani imali vlastite mlinove u kojima su mljeli žitarice, a njima su se služili i stanovnici drugih dijelova otoka. Mletačka statistika iz 1770. godine spominje čak osam mlinova na ovom području.
Mlinovi su bili raspoređeni duž doline i njezinih odvojaka, uz posebne kanale – jazove, koji su dovodili vodu do mlinskih kola. Nalazili su se u Dragi Bašćanskoj, Jurandvoru, Batomlju i samoj Baški. Među najstarijim mlinovima su onaj pavlinskog samostanu uz crkvu sv. Kuzma i Damjana u Zaroku koji se spominje 1564. godine i mlin što ga 1663. godine spominje krčki biskup prigodom vizitacije u mjestu “Zablaće”, u vlasništvu crkve sv. Lucije, koja se spominje krajem XI. stoljeća.
Mlin „Pod krascu“
Među najstarijima spada i mlin „Pod krascu“, iznad Drage Bašćanske, koji je danas zaštićen kao spomenik kulture. Njegova posebnost je u tome što su se na jednom mjestu, na pogon vode, nalazili mlin za žito, uređaj za ljuštenje ječma i stupa za proizvodnju sukna.
Takav spoj bio je rijetkost u predindustrijsko doba. Ovaj je mlin radio još nekoliko godina nakon Drugog svjetskog rata, a ječam je ljuštio sve do pojave motora na naftu. Njegov pogon, uglavnom je konstruiran od drva, te zaslužuje da bude sačuvan u svom izvornom obliku.
Za razliku od nekih drugih dijelova otoka, na bašćanskom području nisu se pojavili mlinovi na vjetar. Razlog je jednostavan. Vela Rika bila je pouzdan i stalan izvor energije. Na Krku se spominju i tri vjetrenjače. Jedna u Malinskoj po kojoj je dobila ime, “Baćin mlin” u Vrbničkom polju, te u Puntu u blizini “Kostarike”. Od njih su danas ostali samo tragovi.
Danas više mlinovi ne rade, ali bašćanski mlinovi ostaju svjedoci vremena kada su voda, drvo i ljudske ruke pokretali život cijele doline. Zaslužuju da se ih pamti i čuva.
Literatura
Mauricije Magašić, Kaštel Baška i njegovo područje
