Najvažnija srednjovjekovna utvrda na novljanskom području bila je Kraljeva Velika. Na topografskim kartama iz 20. stoljeća označena je kao Grad kralja Matijaša, a prema lokalnim predajama razgrađena je u 18. i 19. stoljeću.
“Opeka s ruševina korištena je tada za gradnju župne crkve u Lipovljanima (1771. – 1777.) te župne crkve Svetog Antuna u Kraljevoj Velikoj (1873. – 1876.)”, navodi Filip Škiljan u radu Graditeljska baština zapadne Slavonije nestala u 19. i 20. stoljeću. Na oranicama se i danas mogu pronaći brojni ulomci pečnjaka i keramičkih posuda iz 15. i 16. stoljeća.
Rimski materijal nije pronađen, iako se u literaturi Kraljeva Velika ponegdje spominje i kao rimski lokalitet. Nalazi su pohranjeni u Muzeju Moslavine u Kutini zahvaljujući kustosici Ani Bobovec. Tijekom stoljeća na području grada otkriveno je još predmeta koji svjedoče o njegovoj prošlosti. Godine 1851. krajišnik Kazimir Radmanć pronašao je stari top, koji je zapovjedništvo gradiške regimente predalo nekom muzeju u Zagrebu, no danas nije poznato kojem.
Mještani su u svojim vrtovima i na oranicama pronalazili kugle za topove, a 1925. Karlo Radinović otkopao je komad zida iz kojega je izvadio oko pet stotina opeka. Novčići također nisu bili rijetkost, a 1961. godine otkriveno je sklonište vapna koje je poslužilo za žbukanje Vatrogasnog doma. Godine 1970. Tomo Kesek iskopao je golemi bunar širine 110 centimetara.
Od burga na površini danas nije ostalo ništa, osim opkopa koji se u kišno doba ne može pregaziti pa je premošten deblom. Na terenu su vidljive i neravnine koje upućuju na postojanje naselja uz samu utvrdu. U neposrednoj blizini nalaze se i srednjovjekovni lokaliteti na toponimima Čardin, Gradinice, Kućište i Stari Gaj, koji su vjerojatno bili povezana selišta grada.
Povjesničar Đuro Szabo zapisao je da je Kraljeva Velika danas obično selo, ali da je u prošlosti imala važnu ulogu. Jedan od izvora navodi kako je godine 1237. bila u posjedu “nekog Petra”, a nakon što je njegova obitelj izumrla, kralj je čitav posjed dodijelio ivanovcima. U okolici su tada postojala sela Zadar, Šibenik, Rogozna i Benetka.
Župa Kraljeva Velika prvi se put u dokumentima spominje 1334. godine, a grad 1363. kao Velyka castrum regium inter Pukur et Soploncha. Krajem 14. stoljeća Velika je postala trgovište u vlasništvu plemića Gorjanskih, a u mjestu je tada postojao i kaštel. Od 1495. do 1517. spominje se kao “oppidum novum et antiquum, arx in provincia“, a već tada se sastojala od utvrde i naselja. U dokumentima iz 1519. godine bilježi se postojanje dvaju trgovišta te četiriju vilikata vezanih uz Kraljevu Veliku: Pakračko središte, Rogozno, Savu i Gračanec. Na vlastelinstvu je u to vrijeme bilo 561 seljačko gospodarstvo u 37 sela i predija.
Već 1540. Osmanlije su osvojile Ujvar, kako se tada zvala Novska, Subocki Grad i Britvić Grad. Zbog toga su povećane posade u Kraljevoj Velikoj i okolnim utvrdama. Dana 10. srpnja 1544. Kraljeva Velika pala je, čini se izdajom, pod napadom Ulama-bega i Malkoć-bega.
Prema osmanskom popisu iz 17. stoljeća u mjestu je tada bilo oko 200 kuća. Godine 1691. austrijske su snage ponovno zauzele Kraljevu Veliku, ali grad je bio potpuno uništen i nije se smatralo isplativim obnavljati ga. Nakon uređenja stalne granice uz Savu, utvrda je potpuno napuštena i služila je kao izvor materijala za gradnju u selu i okolici.
Legenda o potoku Željan
S Kraljevom Velikom povezana je i legenda o nastanku toponima Željan, naziva obližnjeg potoka. Prema predaji, u utvrdi je živio moćni kralj s kćerkom.
Kako ju je neizmjerno volio, ispunjavao je sve njezine želje. Jednog dana kći je poželjela da kraj grada poteče potok u kojem bi se mogla kupati. Kralj joj je ispunio želju i naredio kopanje potoka, kojemu je, po kćerinoj želji, dao ime Željan.
