Muzej grada Zagreba priprema se za svoje tradicionalno događanje “Žive slike” koje će se održati 1. i 2. ožujka 2024. godine od 11 do 14 sati. Ova jedinstvena manifestacija, koja se održava već više od dva desetljeća, omogućuje posjetiteljima da dožive povijest Zagreba na potpuno nov i interaktivan način.
Oživljavanje povijesti
Tijekom “Živih slika”, posjetitelji će imati priliku susresti se s brojnim povijesnim ličnostima koje su obilježile povijest Zagreba i Hrvatske. Među njima su i Kralj Bela IV. ,Crna kraljica Barbara Celjska, Ban Josip Jelačić, Nikola Šubić Zrinski, Carica Marija Terezija i car Franjo Josip I. , Ilirac Ljudevit Gaj i prva hrvatska operna primadona Sidonija Erdödy Rubido, novinarka i književnica Marija Jurić Zagorka i mnogi drugi zanimljivi likovi poput gradskog suca, šnelfotografa i gradskog stražara
Ovi povijesni likovi, koje utjelovljuju djelatnici, vanjski suradnici i prijatelji Muzeja odjeveni u autentične kostime, pričat će o prošlosti Zagreba u prvom licu, stvarajući tako živopisnu i neposrednu vezu s poviješću.
Jedinstveni pristup muzejskoj interpretaciji
“Žive slike” predstavljaju pionirski projekt u hrvatskom muzejskom svijetu, uvodeći metodu žive povijesti (living history) kao inovativni način prezentacije povijesnih sadržaja. Ono što ovaj projekt čini posebnim jest činjenica da su ga osmislili i realiziraju sami kustosi i djelatnici Muzeja, za razliku od sličnih projekata u svijetu koji često angažiraju profesionalne glumce.
Ovakav pristup omogućuje autentičniju interpretaciju, jer svaki kustos preuzima ulogu povijesne ličnosti koja mu je najbliža iz područja kojim se bavi. To rezultira uvjerljivijom prezentacijom, od načina govora do temperamenta i identifikacije s izabranim likom.
“Žive slike” pružaju jedinstvenu priliku posjetiteljima da dožive povijest na interaktivan i zabavan način, steknu dublje razumijevanje zagrebačke prošlosti, upoznaju važne povijesne ličnosti u njihovom autentičnom okruženju i sudjeluju u inovativnom pristupu muzejskoj prezentaciji
Ovaj događaj, koji se održava zadnjeg predfašničkog vikenda, već godinama privlači brojne posjetitelje, potvrđujući svoju vrijednost u približavanju povijesti široj publici i razbijanju percepcije o muzejima kao ekskluzivnim i nedostupnim institucijama.
Posjetitelji Muzeja grada Zagreba imat će priliku doživjeti ovo jedinstveno putovanje kroz vrijeme 1. i 2. ožujka, od 11 do 14 sati, i iz prve ruke čuti priče koje su oblikovale povijest našeg grada.
Projekt Žive slike
Događanje pod nazivom Žive slike u Muzeju grada Zagreba zaživjelo je prvi put 2000. godine u vrijeme posljednje subote i nedjelje prije dana fašnika uoči korizme. To je ujedno bio prvi izazov uvođenja muzeološke interpretacije i prezentacije metodom žive povijesti (living history) u našim muzejima.
Ideja je potekla od arhitekta Željka Kovačića, autora oblikovanja stalnog postava MGZ-a, s kojim je Muzej intenzivno surađivao nekoliko godina tijekom realizacije postava muzeja. Događanje pod nazivom Žive slike u Muzeju grada Zagreba zaživjelo je prvi put 2000. godine u vrijeme posljednje subote i nedjelje prije dana fašnika uoči korizme. To je ujedno bio prvi izazov uvođenja muzeološke interpretacije i prezentacije metodom žive povijesti (living history) u našim muzejima. Tim slijedom Muzej je prepoznao mogućnosti svog vlastitog projekta u animaciji publike za posjet Muzeju, kojim se isključuje aura ekskluzivnosti muzeja, kako su to shvatili oni koji nisu spremni usvojiti ponuđeno povijesno znanje na klasičan muzejski način.
Ono što Žive slike u Muzeju grada Zagreba čini posebnim jest to da su kompletan projekt žive povijesti i metodologiju interpretacije osmislili kustosi, voditelji projekta, a realiziraju ga svi djelatnici Muzeja, za razliku od drugih takvih projekata u svijetu za koje se, gotovo u pravilu, angažiraju glumci, profesionalne družine registrirane upravo za tu vrstu posla – naravno, uz primjeren honorar. Prednost u našem slučaju, u odnosu na profesionalne izvođače, jest u tome što se već pri podjeli uloga uzima u obzir da svaki kustos preuzme ulogu povijesne ličnosti koja mu je najbliža iz područja kojim se bavi, ali i osjeća da mu subjektivno odgovara, što će potvrditi uvjerljivošću, načinom govora i jezika, temperamentom, sklonošću identificiranja s izabranim likom, dakle, nešto što ne treba posebno učiti.
