Na današnji dan, 2. siječnja 1877. godine, u Ozlju je rođena Slava Raškaj, jedna od najvažnijih hrvatskih slikarica čiji su akvareli dosegnuli vrhunac umjetničkog izraza krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Unatoč životnim izazovima i predrasudama tog vremena, Slava je ostavila neizbrisiv trag u povijesti hrvatske umjetnosti.
Rođena gluhonijema, Slava Raškaj živjela je u doba kada su se osobe s takvim invaliditetom često suočavale s društvenim stigmatizacijama. Njezin izniman talent prepoznat je već tijekom školovanja u Zavodu za gluhonijemu djecu u Beču. Nakon toga, nastavila je obrazovanje u Zagrebu, gdje je završila Kraljevsku žensku stručnu školu i tečaj za umjetno obrtno risanje. Među njezinim mentorima bio je i Bela Čikoš Sesija, jedan od osnivača Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, koji je prepoznao i dodatno potaknuo njezin talent.
Slavino stvaralaštvo može se podijeliti u dvije faze. Prva faza karakterizirana je preciznošću crteža i bojom koja izražava čistu opservaciju prirode. U drugoj fazi dominira impresija, a upravo su tada nastala njezina najpoznatija djela, poput akvarela “Kruške”, “Suncokreti” i “Potočnice”, koji se ističu prozirnim, gotovo eteričnim pozadinama.
Nažalost, posljednje godine svog života Slava je provela u Kraljevskom zemaljskom zavodu za umobolne u Stenjevcu, gdje je umrla 29. ožujka 1906. godine od tuberkuloze.
Danas, njezini radovi i dalje oduševljavaju publiku diljem svijeta, a njihova vrijednost dokazana je i kroz sve učestalije krivotvorine i radove drugih autora koji se pogrešno pripisuju njezinom imenu.
Slava Raškaj ostaje simbol umjetničkog genija i nadilaženja društvenih ograničenja. Njezin akvarelni opus ne samo da predstavlja vrhunac hrvatskog slikarstva nego i svjedoči o snazi ljudske volje i stvaralačkog duha.
