Autorica Maja Bosnar knjigu Suvremena umjetnost u obrazovanju piše “s namjerom da se očuva i osnaži pozicija likovne/vizualne kulture u svim fazama i oblicima obrazovanja.”
Tako u uvodu obrazlaže svoju namjeru, navigirajući čitatelja kroz sadržaj koji ga očekuje:
“Za osnaživanje suvremene umjetnosti u obrazovanju, neophodno je pratiti recentnu scenu likovnih i vizualnih umjetnosti, kojima novomedijske umjetničke prakse i vizualne umjetnosti pripadaju. Nužno je definirati standarde prema kojima se redefiniraju ciljevi, zadaci i ishodi predmeta. Svi navedeni elementi planiranja sastavni su dio kurikuluma, koji svojom dobrom strukturom predstavljaju ključ kvalitetne i funkcionalne nastave.
Key Wood o kurikulumu kaže: „U suštini, nastavni plan i program (kurikulum) je cjelokupna količina znanja kojem su učenici izloženi u okvirima formalnog obrazovanja. Ovo nije stalna, nepromjenljiva jedinica. To je odabir iz cjelokupnog dostupnog znanja i organiziranje istog u manje ili više povezanu cjelinu. Količina svjetskog znanja je golema i povećava se geometrijskom progresijom, tako da je odluka o tome što će postati sastavni dio te cjeline pravi test” (Wood 2011: 69). Takav test o kojem govori Key Wood, treba primijeniti u nastavi postojećeg predmeta Likovne kulture u gimnazijama. Uvođenje suvremene umjetničke prakse likovnih i digitalnih medija predstavlja pravi izazov.
Novi mediji su krovni naziv za digitalnu umjetnost, ali i pojam koji se vezuje za didaktičke alate koji omogućuju novi pristup u podučavanju i učenju o likovnoj i vizualnoj umjetnosti u formalnom obrazovanju. Uvođenjem novih programskih sadržaja koji upućuju na suvremeno stvaralaštvo novomedijskih umjetničkih praksi, reflektirali bi nove ciljeve, zadatke i ishode. Novoformulirani ciljevi, zadaci i ishodi determinirali bi obrazovne standarde predmeta Likovne kulture za srednjoškolsko obrazovanje. Na taj je način moguće preispitati i točno određenje naziva predmeta u odnosu na nove programske sadržaje u kojima su likovne umjetnosti proširene i tematikama vizualnih umjetnosti. Ovaj proces može se identificirati kao dizajniranje novog predmetnog kurikuluma vizualnih umjetnosti u gimnazijskom obrazovanju.
Uvođenjem tema o suvremenim umjetničkim praksama i novim medijima u stvaralaštvu inovirala bi se nastava iz umjetničkog područja u gimnazijskom obrazovanju. Nužno je očuvati i zastupljenost klasične umjetnosti, kako iz razdoblja tradicionalnog nasljeđa, tako i iz aktualnih umjetničkih događaja gdje ona egzistira. Na ovaj bi se način uspostavio kontinuitet tradicionalnog umjetničkog nasljeđa i suvremene umjetničke prakse, kao i pravi odnos “starih” i “novih” tema nastavnih cjelina, čiji bi opseg morao biti utvrđen prema planiranom fondu sati kako bi bio u potpunosti ostvariv. Ravnomjeran odnos sadržaja likovnih i vizualnih umjetnosti potrebno je uskladiti i u teorijskom i u praktičnom radu. Vizualna kultura u nastavi doprinijela bi razvijanju nove umjetničke publike, ali i stvaranju nove kreativne energije mladih, čije bi stvaralaštvo bilo vidljivo i popularno jednako kao i dječja umjetnost.”
Najniža cijena u posljednjih 30 dana: 7,00 EUR
