Hrvatska srednjovjekovna arheološka baština – srednjovjekovni nakit, grobna arhitektura i pogrebni običaji u Hrvatskoj od Save do Jadrana knjiga je uglednog arheologa Vladimira Sokola. Temelji se na 40 godina autorova osobnog istraživanja. Na samom početku, Sokol nas priprema na bogato štivo u nastavku:
“Na početku trećeg tisućljeća Kristove ere, kad se sažimaju rezultati mnogih desetljeća, pa i stoljeća, potrebno je rezimirati ono čime su se bavili mnogi hrvatski, ali i europski, arheolozi medievisti. To je stvarna kultura hrvatskoga srednjovjekovlja, a posebno ona zastupljena najbrojnijim nalazima nakita naušnicama. Prošlo je upravo jedno stoljeće otkako je fra Lujo Marun otpočeo 1900. godine u Starohrvatskoj prosvjeti, u svojemu znamenitu višegodišnjem serijalu, objavljivati nalaze naušnica pohranjene u fundusu Kninskoga muzeja. Tad je iz tame prošlosti izašlo stotine primjeraka, kako ih je nazivao, starohrvatskih naušnica, do tada prikupljenih u Muzeju; od Marunova doba do danas još i nove tisuće. To je vjerojatno jedan od najvećih fundusa europske medievalne građe uopće, s blizu pet tisuća poznatih primjeraka.
U dugom trajanju taj je nakit mijenjao oblike, tehnike izrade i vrste metala te veličine: od malih pravih naušnica najvećeg promjera 2-3 cm, pa sve do velikih sljepoočničarki od 8 do 10 cm. Jedno je u tome bila konstanta: neprekinuti kontinuitet proizvodnje, nošenja i polaganja u grobove kroz stoljeća ranoga, razvijenoga i kasnoga srednjeg vijeka. U jednostoljetnome razdoblju istraživanja mnogi su dali prilog poznavanju te lijepe male umjetnosti, artes minores. Vjerojatno će mnogi još više u dolazećem; rad koji predstavljamo samo je jedan zaustavljen trenutak toga hoda, na papiru zamrznuta istraživačkog vremena.
Izmakom dvadesetoga stoljeća prikupljeno je dovoljno materijalnih činjenica da se temeljni posao za nastanak sistematizacije, periodizacije i kronologije nakita općenito, posebno naušnica, obavi do kraja. Takoder je velik fundus nalaza arhitekture grobne komore omogućio prepoznavanje sukcesivnosti pojave različitih njezinih oblika i načina izrade, neposredno povezan s tipom artefakata koje je u vidu priloga ili nalaza uz pokojnika sadržavala. Sustav horizonata ukapanja pomogao je pak u sveukupnom objedinjavanju tih pojavnosti, povezan s prostorom i vremenom. Pokazat ću koji su sve pokušaji tome prethodili i kakve su rezultate dali. Nekima od njih mogao sam se uspješno koristiti, nekima manje, no svaka nova činjenica bila je dragocjena, a nalaz važan. To je omogućilo izgradnju i stalno proširivanje sustava, to će biti moguće i u budućnosti, osobito zahvaljujući novim tehnologijama. Konačna namjera svega što se izlaže u knjizi bila je odrediti što je starohrvatska materijalna kultura, njezina oblikovna i tvarna periodizacija, rasprostranjenost, te apsolutni smještaj u vremenu i prostoru.”
Najniža cijena u posljednjih 30 dana: 50,00 EUR
