U povijesti Susedgrada, jednog od dva srednjovjekovna grada na području današnjeg Zagreba, posebno mjesto zauzima Dora Tóth, plemkinja u čijem je vlasništvu bio tijekom 15. stoljeća.
Hrvatski biografski leksikon tako donosi zanimljive detalje iz njezinog života. Dora Tóth, bila je kći Ivana IV. Tótha i unuka Lovre II. iz znamenite susedgradske loze roda Arlandija.
Posljednja je odvjetnica svoga roda, a upravo je kroz nju obitelj prenijela svoje ime, baštinu i posjede, iz čega se može doznati da je jednom postojala.
Godine 1439. kralj Albert II. dodijelio joj je prava muškog nasljedstva. Bio je to rijedak i važan povijesni trenutak u kojem je žena dobila ovlasti i imanja koja su inače pripadala muškim potomcima. Slično je, stoljećima kasnije bilo i s Marijom Terezijom, samo je bila riječ o carstvu.
Time je Dora postala vlasnicom Susedgrada, Želina i Donje Stubice, u tadašnjoj Zagrebačkoj županiji. Nakon smrti Nikole, Dora se 1464. godine udala za Bartola X. Frankopana Ozaljskog, jednog od članova frankopanske obitelji. Iako taj brak nije donio potomstvo, iz prvoga braka ostao je sin Ivan, koji je nastavio obiteljske parnice i baštinio dio imanja.
Dora je ostala aktivna i kao udovica: sudjelovala je u sporovima, darovala je crkvama posjede (među njima i Stupnik dominikanskom samostanu sv. Nikole na Gradecu 1472.) te nastojala očuvati ono što je ostalo od nekoć moćnog roda Arlandija.
Iako se nakon 1472. godine više ne spominje u izvorima, Dora Tóth ostaje zapamćena kao posljednja velika baštinica susedgradske loze. Njena priča podsjeća nas na važnu, ali često zanemarenu ulogu žena u prijenosu nasljednih prava, očuvanju posjeda i sudjelovanju u političkom životu srednjovjekovne Hrvatske.
Njezino ime ostaje trajno vezano uz povijest Susedgrada, Zagrebačke županije i plemstva 15. stoljeća, a njena životna priča svjedoči o isprepletenosti obiteljskih interesa, kraljevskih odluka i osobne snage žene koja je znala upravljati baštinom u turbulentnom vremenu.
