Kaštel Božjakovina spominje se u povijesnim ispravama već početkom 16. stoljeća, pod imenima castrum Bosyako (1510.) i castellum Bosyako (1525.).
Nalazio se na strateškom mjestu gdje se kanal sastaje s rijekom Zelinom, istočno od stare ceste Zagreb – Bjelovar. Bio je građen kao wasserburg, odnosno grad u močvari, okružen vodom, obrambenim jarcima i močvarnim tlom, što ga je činilo teško pristupačnim neprijatelju.
Nakon što su Osmanlije 1552. godine zauzele Čazmu i Dubravu, Božjakovina postaje važan dio obrambenog sustava Zagreba i Hrvatske. Hrvatski sabor u sljedećim desetljećima više puta donosi odluke o utvrđivanju Božjakovine.
Tijekom 1570-ih naređeno je da svi kmetovi božjakovačke gospoštije sudjeluju u radovima na utvrđivanju. Godine 1572. Božjakovina se spominje kao slavonska pogranična utvrda koju treba popravljati, no zbog Seljačke bune 1573. radovi nisu provedeni.
Godine 1576. Božjakovina ulazi u sastav Ivanićke kapetanije zajedno s Ivanić Gradom, Ivanić Kloštrom, Lupoglavom i drugim utvrdama. Naoružanje je uključivalo topove, puške i zalihe baruta. Unatoč obrani, kaštel nije izdržao osmanski napad te je 1591. godine spaljen.
Obnova i propadanje
Nakon dugog rata, obnova započinje 1606. godine. Kako bi se gospoštija ponovno naselila, novim doseljenicima priznavan je slobodnjački položaj, a kaštel je popravljen 1610. godine. Već 1672. tvrđava se opisuje kao zapuštena i ruševna.
U jednom zapisu navodi se da je bila građena od drva, imala sedam prostorija i nekoliko gospodarskih zgrada. U 18. stoljeću, kada prestaje osmanska opasnost, kaštel se napušta, a na njegovu mjestu i u okolici započinje gradnja dvorca Blahimir.
Kaštelu je pripadala i kapela sv. Ivana Nepomuka, koju je 1744. godine sagradila Katarina Drašković. Na katastarskoj karti iz 1862. godine naziva se kapela sv. Stjepana, a srušena je 1970-ih godina.
Most iz močvare
Tijekom 2000. godine uz potok Zelinu pronađeni su ostaci srednjovjekovne keramike, opeke te veći broj obrađenih hrastovih greda i zašiljenih drvenih stupova zabodenih u nekadašnje močvarno tlo, navodi Božidar Lovrenčić, pridruženi član Hrvatskog arheološkog društva.
Na samom mostu pronađena je keramika srednjega vijeka, što potvrđuje da je bio dio tvrđave i naselja tipa wasserburg. Među današnjim stanovnicima nema usmene predaje o mostu, što upućuje na to da je nestao još u 16. stoljeću, vjerojatno prilikom spaljivanja Božjakovine 1591. godine.
