Proteklih mjeseci u muzejima, arhivima, sakristijama i zbirkama diljem Hrvatske odvijala se operacija bez presedana. Neprocjenjiva blaga, relikvije i dokumenti tisućljetne hrvatske povijesti pažljivo su otpremani prema jednoj točki: Galeriji Klovićevi dvori u Zagrebu. Pod okriljem visokog državnog pokroviteljstva, uz najstrožu sigurnost i duboko poštovanje prema baštini, rodila se izložba koja nije samo povijesni događaj nego i čin kulturnog pamćenja.
Izložba “U početku bijaše kraljevstvo” za javnost se otvara 17. listopada u Klovićevim dvorima, kao središnji događaj obilježavanja 1100. obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva. Riječ je o jednoj od najsloženijih i najambicioznijih izložbi u povijesti hrvatske muzeologije. Projekt je to koji okuplja više od pedeset stručnjaka, desetke institucija, stotine artefakata i tisuću godina priče o državnosti, identitetu i političkom kontinuitetu Hrvata. Nakon Zagreba, izložba seli u Muzej hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu.
Kraljevstvo – ideja koja traje
Za razliku od izložbi koje tematiziraju pojedine umjetnike, poput one posvećene Ivanu Meštroviću, ili koje istražuju bilateralne odnose, poput izložbe o hrvatsko-mađarskim vezama iz 2016. godine (realizirane u suradnji s Mađarskim nacionalnim muzejem), i čija priprema traje godinama, izložba “U početku bijaše kraljevstvo” u središte stavlja ideju hrvatske državnosti. I upravo je ta ideja pokrenula iznimnu mobilizaciju. U svega nekoliko mjeseci, uz koncentriranu energiju brojnih stručnjaka, nastalo je djelo koje bi inače tražilo godine rada.
U tom procesu, funkcije i titule povukle su se pred poštovanjem i stručnošću. Raznoliki tim muzealaca, arhivista, konzervatora, povjesničara i akademika, pod koordinacijom autora prof. dr. sc. Dine Milinovića, prof. dr. sc. Tomislava Galovića i doc. dr. sc. Trpimira Vedriša, zajednički je iznio izložbu koja ne prikazuje samo povijest, već i način na koji ju živimo, tumačimo i baštinimo.
U više od 400 izložaka – od Višeslavove krstionice do Ustava Republike Hrvatske – ova izložba ne rekonstruira samo političku povijest, već način na koji su ljudi kroz stoljeća promišljali vlastitu pripadnost, legitimitet i institucije koje ih simboliziraju. Kroz tematski strukturirane cjeline postepeno se otkriva “mentalitet” hrvatske državnosti. Stalno prisutan, makar i u fragmentima, pod carstvima, u komunama, ili pak simbolički u formi sabora, grbova, jezika ili zakona.
Kameni kodovi identiteta
Skeptici će reći: “To je samo hrpa kamenja.” No, promotrimo li i povežemo te kamene natpise, relikvije, iluminirane rukopise, plašteve, krune i zastave, pred nama se stvara silueta jednog političkog organizma, Hrvatskoga Kraljevstva. Ono, i kada ne postoji de iure, opstaje de facto kroz trajanje institucija, memorije i borbe za samoodređenje.
Svaka dvorana vodi dublje u razumijevanje te borbe: od narodnih vladara i srednjovjekovne sakralne umjetnosti, preko humanističke misli i simbolike saborskih odluka, sve do preporodnih težnji, stranačkih začetaka i konačnog ustavnog priznavanja države kakvu danas poznajemo.
Višeslavova krstionica, prvi put izložena u Zagrebu, dolazi iz stalnog postava splitskog Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika. Ova osmerokutna kamena krstionica iz 9. stoljeća nije samo liturgijski predmet, nego i simbol rađanja naroda kroz vjeru i prvi pisani trag vlastite vlasti. U njezinu je povratku u Hrvatsku ključnu ulogu odigrao i omiljeni kardinal Alojz Stepinac. To je manje poznata priča i jedna je od onih vezivnih tkiva izložbe koja povezuju stoljeća i ljude koji su živjeli za istu ideju u različitim vremenima.
Reljef Petra Krešimira IV., nekoć ukrašen u Krunidbenoj bazilici u Solinu, svjedoči o kontinuitetu kraljevske vlasti i monumentalnosti srednjovjekovne Hrvatske. Tu je i natpis sarkofaga kraljice Jelene, ključan za rekonstrukciju loze Trpimirovića, kao i Bašćanska ploča, prvi pisani trag na narodnom jeziku koji izrijekom navodi Zvonimira, kralja.
Među svetim i svjetovnim predmetima nalazimo Anžuvinsku krunu, jednu od onih koje se smatraju izgubljenima, a koje su cijelo vrijeme s nama. Tu je i škrinja sv. Šimuna, rijetki plenarij iz zagrebačke riznice, i dragocjeni dokumenti poput prijepisa Salonitanske povijesti Tome Arhiđakona iz Vatikanske knjižnice.
Priča o predziđu krščanstva
Među brojnim iznimnim dokumentima, ističe se i Oratio pro Croatia Bernardina Frankapana. Rijetki primjerak tiskan je u Beču 1522. godine, a posuđen za ovu izložbu iz Austrijske nacionalne knjižnice. Ovo dramatično i retorički snažno djelo predstavlja apel europskim vladarima u trenutku duboke krize, nakon poraza kod Krbave 1493. i sve učestalijih osmanskih provala.
Frankapan zaziva zajednički otpor i pomoć Hrvatskoj, koju opisuje kao “predziđe kršćanstva”. Tekst je jedno od najranijih svjedočanstava o konceptu Hrvatske kao obrambenog bedema Europe. Istovremeno je i odraz dubokog osjećaja političke pripadnosti i odgovornosti hrvatskoga plemstva.
Stoljeća turskih prijetnji i obrane kršćanstva predstavljena su kroz vojne relikvije, pulene brodova iz bitke kod Lepanta, ali i grafike i slike bana Erdödyja i Jelačića. No, pera su bila jednako snažna.
Tiskarski stroj kao funkcionalni simbol modernizacije
U dijelu izložbe posvećenom Hrvatskom narodnom preporodu i 19. stoljeću, središnje mjesto zauzima autentični tiskarski stroj Ljudevita Gaja. Upravo na njemu je tiskan prvi broj Novina horvatskih i njihove kulturne pratnje, Danice ilirske. Taj stroj, funkcionalni simbol modernizacije, nije bio samo tehnički uređaj, već oruđe nacionalne emancipacije. Na njemu su otisnuti prvi javni tekstovi na hrvatskom jeziku, prvi politički programi preporoditelja, prve deklaracije o jezičnom i kulturnom pravu Hrvata. Gaj, svjestan moći pisane riječi i tiska, koristi upravo taj stroj za standardizaciju jezika, afirmaciju ideje jedinstva južnoslavenskih naroda i stvaranje nacionalnog diskursa koji nadilazi lokalne okvire.
Danas, kada pogledamo taj skromni mehanički uređaj, promatramo ga ne kao starinu, već kao jedan od temeljnih alata stvaranja moderne hrvatske nacije. Mašina je to koja je pokretala buđenje naroda.
Škrinja privilegija
U središtu jednog od najtiših, ali simbolički najjačih dijelova izložbe nalazi se Škrinja privilegija, zvana i Cista privilegiorum Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae. Predmet je to koji ne odiše sjajem zlata ni patinom kamena, ali zato govori jezikom prava, zakona i političkog pamćenja.
Riječ je o drvenoj škrinji obložnoj metalnim okovima iz 17. stoljeća. U njoj su se u Zagrebu čuvali najvažniji pravni akti, povelje i dokumenti Hrvatskog Kraljevstva, saborske odluke, potvrde privilegija i korespondencija s kraljevima. Ova škrinja funkcionirala je kao simbolička i doslovna arhiva hrvatske državnosti. Sve što je činilo temelj političke autonomije i saborske vlasti bilo je pohranjeno upravo u njoj. Bila je pod stalnim nadzorom. Zaključavana je s više ključeva koje su držali različiti dužnosnici. Time se osiguravala zaštita i zajednička odgovornost. Na izložbi je predstavljena ne samo kao muzejski artefakt, već kao živi dokaz pravne svijesti Hrvata o važnosti dokumentiranja i čuvanja vlastite državne volje. Škrinja privilegija nije samo spremnik papira. Ona je fizička manifestacija ideje kontinuiteta vlasti i ugovornog odnosa između naroda i vladara.
U vremenu kada se politika često vodi deklaracijama, ova škrinja podsjeća da su riječi na pergamentu, jednom zapečaćene i sačuvane, bile temelj stvarnog legitimiteta i da bez arhive nema ni nacije.
Kralj Tomislav: između činjenice i mita
Poseban segment izložbe posvećen je liku kralja Tomislava. Izvorne slike Medovića i Ivekovića, stripove Maurovića, pa čak i etikete piva iz 1925., prikazuju kako je Tomislav s malo povijesnih činjenica postao simbol narodnog identiteta.
Izložba završava rekonstrukcijom zagrebačke izložbe iz 1925. godine i instalacijom suvremenog umjetnika Vitolda Košira, kao simboličkim mostom između prošlosti i budućnosti. Time se potvrđuje da kraljevstvo nije zatvoreno poglavlje, nego živi kod koji se aktivira svakim činom sjećanja i kulturne svijesti.
Više od izložbe: kulturno zrcalo nacije
“U početku bijaše kraljevstvo” nije samo retrospektiva. To je povijesni projekt koji stavlja u fokus pitanje: što znači biti politički narod? U vremenu koje traži redefinicije i nove temelje, ova izložba podsjeća da smo kao zajednica oblikovani u dugom trajanju, kroz nadmoćne sile, ali i vlastite ideje o slobodi, pravu, vjeri i jeziku.
Danas, kada povijest često postaje bojno polje interpretacija, ova izložba vraća nas činjenicama, ali i simbolima koji su oblikovali našu kolektivnu imaginaciju.
U početku bijaše kraljevstvo. Danas, pred nama je izložba. A sutra možda nova ideja zajedništva koja teži postati temeljna poruka godine u kojoj se obilježava 1100. godina Hrvatskoga Kraljevstva. Neki kažu da je to nužno kako bi neki drugi ljudi za 100 godina spremali sličnu izložbu.
