Na blagdan svetog Petra, uz povremeni zvuk cvrčaka i ljetni povjetarac, na otoku Krku krenula je još jedna terenska etapa projekta “U potrazi za frankopanskim posjedima”. U ulozi vodiča ponovno se našao krčki knez Nikola IV. Frankopan, rekonstruirani povijesni lik koji već nekoliko godina simbolično predvodi istraživanja frankopanske kulturne baštine.
Ovaj put cilj su bile crkve posvećene svetom Petru – njih nekoliko razasutih po različitim dijelovima otoka, od obale do zabačenih pašnjaka. Premda mnoge od njih danas nisu funkcionalne, niti lako dostupne, svaka nosi svoju priču, povijesni kontekst i kulturnu vrijednost.
Kanajt je slojevita arheologija uz more
Putovanje započinje u Kanajtu, uz Puntarsku dragu, gdje se nalaze ostaci čak triju crkava koje su se tijekom stoljeća izmjenjivale na istom lokalitetu. Najstarija među njima sagrađena je u 6. stoljeću, dok su kasniji objekti romaničke i ranosrednjovjekovne gradnje.
Na istom lokalitetu nalazi se i ladanjska zgrada krčkih biskupa, podignuta u 16. stoljeću, a dograđena 1692. godine. Danas je zgrada u funkciji hotela Kanajt, u kojem je očuvana i jedna važna arheološka cjelina, kamena nadvojna greda iz nekadašnje crkve svetog Petra.
“Unutar obližnjeg hotela Kanajt nalazi se “Nadvojna kamena greda koja je bila vani u suhozidu. Pripada prvoj etapi svođene kapele sv. Petra, u sklopu biskupskog ljetnikovca, proširenoj za biskupa Nosadina krajem 17.stoljeća, nakon napuštanja starog položaja crkve. Obnovu je vodio neki Iohanes Oborchanin početkom 16.stoljeća. Zanimljivo, jer je očito riječ o izbjeglici pred Osmanlijama iz Bosne. Oborci su mjesto u Bosni, a malo dalje je predjel Kotromanje. Uspomena na boravak ekipe iz obitelji posljednjih bosanskih kraljeva iz dinastije Kotromanića. Otuda Karabaići, Mrakovčići, Orlići itd…” pojasnio je arheolog Ranko Starac i dodao kako to ukazuje na tragove migracija i političkih prilika toga doba.
Kampelj je crkva koju bez vodiča ne možete pronaći
Nakon Kanajta, ekspedicija se uputila prema unutrašnjosti otoka, točnije, prema području Kampelja, gdje se, skrivena među raslinjem, nalazi ruševina crkve sv. Petra. Riječ je o teško dostupnom lokalitetu koji nije moguće pronaći bez poznavanja terena.
Crkva se nalazi na lokalitetu zvanom Crkvišća i smatra se najstarijom na području Garice, što je u knjizi “Vrbnik povijesne mijene i drevna župa” zabilježio Anton Bozanić. Akademik Branko Fučić pronašao je na njoj kameni fragment s pleternim ukrasom, a na žbuci unutrašnjosti otkrio glagoljska slova, ali mlađeg podrijetla.
Crkva je služila za povremena bogoslužja, ali je 1790. godine, zbog lošeg stanja, biskup Pellegrini zabranio misu. Nakon toga izgrađena je nova crkva u središtu Garice, dijelom i od kamena stare crkve. Smatra se i kako bi crkva mogla biti znatno starija, čak iz 12. stoljeća.
Sveti Petar na brežuljku
Treća postaja vodi do mjesta Gabonjin u općini Dobrinj, gdje se crkva sv. Petra nalazi na vrhu brežuljka s pogledom na cijelo područje. Premda se selo spominje još u 14. stoljeću, povijesni zapisi govore da je crkva bila u ruševnom stanju još 1480. godine. Nakon obnove, nadograđena je ložom i proširena 1892. godine. Godine 1951. izgrađena je nova župna crkva, a sveti Petar ostao je tek podsjetnik na staru sakralnu jezgru.
Crkva sv. Petra na rtu
Završna postaja putovanja bila je crkvica sv. Petra u blizini Čižića, smještena uz samo more, na sjevernom dijelu zaljeva Soline. Prvi put spominje se 1379. u glagoljskom ugovoru, a 1465. godine i u dokumentu kneza Ivana Frankopana. Arheološka istraživanja potvrđuju višeslojnost lokaliteta: od ostataka crkve iz 9. stoljeća, preko romaničke faze iz 13. stoljeća, do gotičke nadogradnje iz 15. stoljeća.
„Crkva je središnji dio nekadašnje utvrde, omeđene bedemima iz ranog srednjeg vijeka. Nedaleko se nalazi rimska vila s keramičkom radionicom, što ukazuje na intenzivnu gospodarsku aktivnost još u antičko doba“, opisao je arheolog Ranko Starac.
Crkva je nekada pripadala obitelji Linardić iz Omišlja. Akademik Branko Fučić piše da se na ovoj lokaciji postojala starija crkva jer su u crkvu ugrađeni detalji iz neke prijašnje crkve iz 7/8 stoljeća. Crkva je služila za vjerske potrebe stanovnika Solina i već napuštenog sela Šugare, koje se nalazilo u njezinoj blizini. U naknadno produženom cijelu crkve postojala su tri oltara: sv.Petra, sv.Nikole i sv.Mateja apostola, a imala je zvonik u obliku preslice koji se još vidi. Ispred crkve se nalazilo groblje.
“Potrebno je zaštititi ovu ruševnu crkvicu, fugirati zidove i prezentirati sve njene etape razvoja; od ranog srednjeg vijeka kome pripada začeljni luk. Iz 9. stoljeća lađa romaničke graditeljske faze iz 13. st. u koju su ugrađeni bili dijelovi oltarne ograde crkve iz 9. stoljeća, te konačno prednji dio građevine zapravo lađa crkve iz 15. stoljeća, vremena u kome Ivan VII. dopušta naseljavanje Vlaha s kopna pristiglih u Čižiće i Šugare. Cijeli poluotočić Sv.Petra je pregrađen bedemom iz ranog srednjeg vijeka, tako da je crkva bila u središtu utvrde, a na stotinjak metara udaljenom žalu nalazi se antički gospodarsko- stambeni kompleks, rimska vila s proizvodnim središtem – pećima za keramik. Gomile otpada i spaljene gline svjedoče nam o keramičarskoj radionici za proizvodnju opeka, amfora i druge robe, poput radionice u Crikvenici”, rekao nam je arheolog Ranko Starac.
Crkve svetog Petra na Krku možda jesu zaboravljene, ali nisu izgubljene. Projekt “U potrazi za frankopanskim posjedima”, koji se provodi od 2019. godine, upravo takve lokalitete nastoji izvući iz sjene i učiniti ih dijelom kulturno-turističke ponude. Krčki knez Nikola IV. Frankopan tako i dalje simbolično vodi kroz povijest otoka – sada ne više konjem, već stazama zaraslim u šikaru, s planom, kartom i arheologom uz bok.
