Kad ljeto uđe u svoju najdublju tamu, a noći postanu mirne i bistre, s neba počinju padati zvjezdani tragovi. Ove nebeske iskrice, koje već tisućljećima očaravaju ljude, nisu oduvijek bile samo predmet astronomskog interesa. U mnogim krajevima, i u Hrvatskoj i diljem Europe, meteorske kiše bile su znakovi bogova, duša i sudbina.
Meteori kao prolivene suze
Daleko najpoznatiji među njima su Perzeidi, meteorska kiša na sjevernoj hemisferi koja kulminira svake godine između 9. i 14. kolovoza, s vrhuncem oko blagdana svetog Lovre koji je 10. kolovoza. U hrvatskoj i mediteranskoj tradiciji te zvjezdane iskrice nazivaju se tako i “Suze svetog Lovre“.
Prema narodnoj predaji, radi se o suzama koje je sveti Lovro prolio tijekom svog mučeništva. Svake godine ponovo padaju s neba kao podsjetnik na njegovu patnju i vjeru. Taj naziv prisutan je u hrvatskom jeziku, ali i u Italiji, Francuskoj i Španjolskoj. Zanimljivo je da u antičkoj grčkoj mitologiji postoji još jedna dimenzija prema kojoj su Perzeidi suze bogova prolivenih za junaštva Perzeja, mitskog ratnika koji je ubio Meduzu i oslobodio Andromedu.
U gotovo svim europskim kulturama uvriježeno je vjerovanje da treba zaželjeti želju kad se vidi zvijezda padalica. To se tumači kao trenutak kad se “nebeska vrata” na tren otvaraju. Tada misao ili želja može doslovno “proći” u sferu bogova ili sudbine.
Perzeidi u tumačenjima
U starim slavenskim i hrvatskim vjerovanjima meteorske iskrice bile su i duše umrlih i iskre božanske pravde koje padaju iz neba kad se naruši red. Poznata je i izreka zabilježena u šibenskom zaleđu: “Kad padne zvizda, to nebo progovori. To nije samo svitlo. To je misao.”
Iako mnoge usmene predaje nisu sačuvane u pisanom obliku, neke su došle do nas kroz etnografsku literaturu i suvremene bilješke. Primjerice, u Lici su se meteorske pojave nazivale “nebeskim znakovima pred nevrijeme”. Padanje zvijezda noću prije oluje smatralo se predskazanjem.
Na otoku Mljetu pak meteorske kiše su bile povod za pričanje mitskih priča o sazviježđima, poput legende o Andromedi i Perzeju, što se zadržalo u novim događanjima poput “Picnic Under the Stars” iliti “Pićnik pod zvijezdama“.
U tradicijama Šleske, Češke i Bavarske, pad meteora bio je znak da se u blizini skriva zakopano blago. Postojalo je i vjerovanje da se želja izražena u trenutku pada meteora ostvaruje samo ako je nitko drugi ne zna. U bajci Sterntaler, koju su zabilježila braća Grimm, zvijezde doslovno padaju u krilo djevojčice kao zlato, nakon što je nesebično dijelila s drugima. Takvi motivi pokazuju kako je pad meteora bio simbol neočekivanog darivanja sudbine.
Meteorske kiše, iako znanstveno objašnjene kao tragovi čestica kometa koje ulaze u atmosferu, ostaju simbolička vrata između svjetova. U noći, kad je nebo najtiše, a ljudi najusamljeniji, Perzeidi donose kozmički podsjetnik da postoji red iznad kaosa, ljepota iznad tame.
U Hrvatskoj, Perzeidi nisu samo znanstveni fenomen. Oni su sjećanje, poruka, znak i molitva. Od Suza svetog Lovre, preko priča o blagu i tajnim željama, do suvremenih promatranja neba, ova zvjezdana kiša nosi stare priče koje se još pamte.
