Održiva baština godinama je zvučala kao teorija koja je na konferencijama lijepo postavljena i rijetko vidljiva u stvarnosti. Dugoročni su to procesi, a neki od njih pokazuju kako održivost nije apstraktna ideja nego vrlo konkretan proces koji počinje onoga trenutka kad se povijesni prostor vrati ljudima.
Stručna iskustva objedinjena na jednom mjestu
Krajem studenog 2025. godine, u Šibeniku se otvorila prilika koja prikazuje kako taj koncept izgleda u praksi. Prvi znanstveni skup posvećen hrvatskim utvrdama, FORTIKON 2025, organiziran u partnerstvu Instituta za povijest umjetnosti i Tvrđave kulture Šibenik, okupio je istraživače iz cijele zemlje.
Kroz dva dana izlaganja i razgovora nizala su se iskustva, metode, nalazi i rezultati rada koji su tijekom posljednjih godina oblikovali nove pristupe fortifikacijama.
Sudionici su predstavili rezultate arheoloških nadzora, nove arhivske nalaze, digitalne rekonstrukcije, krajobrazne analize i povijesno-topografsku istraživanja. Govorilo se o dalmatinskim bastionima, trogirskim zidinama, osječkoj Tvrđi, grobničkom kaštelu, makarskim utvrdama, kaštelanskom nizu, kuli Budak i kontinentalnim kaštelima od Iloka do Đurđevca.
U programu su bili i osmanski slojevi Like i Zagore, vojno-krajiške strukture, te srednjovjekovne isprave u kojima se utvrde pojavljuju kao točke moći i orijentira. FORTIKON je time postao pregled istraživanja koja su u tijeku diljem zemlje, ali i mjesta na kojima se ti rezultati primjenjuju: u obnovi, interpretaciji i suvremenom korištenju utvrda. Skup je pokazao što se danas o hrvatskim fortifikacijama zna, gdje se istraživanja kreću i kako se taj rad već pretače u konkretne projekte na terenu.
Reprezentativan domaćin: Tvrđave kulture Šibenik
Punog naziva “Hrvatske fortifikacije kroz stoljeća – FORTIKON 2025.”, znanstveni skup prigodno se događao u Kampusu tvrđave sv. Ivana. Ta nekadašnja obrambena točka danas je dio sustava Tvrđave kulture Šibenik.
Tijekom proteklog desetljeća prošla je obnovu i opremanje temeljeno na arheološkim istraživanjima. Kuće, komunikacije, prsobrani i druge faze obrambenog sklopa, ranije poznate pretežno iz stručnih izvještaja, ondje su postale elementi interpretacije i edukacijskih programa.
Tvrđave kulture Šibenik posebno je vidljiva kroz povezivanje triju šibenskih tvrđava, sv. Mihovila, Baronea i sv. Ivana, u jedinstvenu platformu kulturnog upravljanja. Kroz godine programi, koncerti, izložbe i edukacije privukli su publiku koja tvrđave koristi tijekom cijele godine.Nazivi fortifikacija postali su dio lokalnog i šireg medijskog rječnika, a pojedini programi povezani uz tvrđave stekli su prepoznatljivost izvan regije.
U pozdravnom obraćanju na otvorenju skupa gradonačelnik Grada Šibenika Željko Burić tako je ponosno naglasio: “Veliko mi je zadovoljstvo što je upravo Šibenik domaćin ovoga iznimno vrijednog znanstvenog skupa. Naše tvrđave stoljećima su čuvale grad, a danas su pretvorene u suvremene kulturne i edukativne prostore koji okupljaju ljude iz cijelog svijeta. Tvrđava sv. Ivana, na kojoj se nalazimo, najbolji je primjer kako se uz stručnost, planiranje i viziju povijesna baština može uspješno revitalizirati i ponovno staviti u funkciju zajednice.”
Primjeri iz cijele Hrvatske
Tijekom FORTIKONA predstavljeni su i primjeri iz drugih gradova. U Osijeku se obnavlja Tvrđa, najveći zahvat na tom prostoru u posljednjim desetljećima. U Grobniku se obrađuje prostor nekadašnje utvrđene jezgre u kojoj su obrana, svakodnevica i uprava činile jedinstvenu cjelinu.
U Kaštelanskom zaljevu povijesni niz od dvadeset kaštela otvara mogućnost stvaranja kulturne rute. U Ravnim kotarima kula Budak istražuje se metodama LiDAR-a i zračne arheologije, uz rekonstrukciju vidljivosti i položaja u krajoliku.
Kroz izlaganja se nadovezivala tema slojevitosti. Makarska je predstavljena kroz istraživanje fortifikacijskog sustava na poluotoku Sveti Petar, gdje se nizalo više faza obrane i prilagodbi. U Trogiru su prikazane povijesne jezgre u kojima se helenistički temelji, srednjovjekovni dogradbeni elementi i barokne intervencije mogu pratiti bez prekida.
Među izlaganjima o kontinentalnoj baštini istaknulo se ono Dubravke Latinčić i Krešimira Regana. Predstavljeni su srednjoeuropski kašteli savsko-dravskog međurječja, koje su kroz 14. i 15. stoljeće gradile magnatske obitelji i crkvena elita.
Objekti kvadratnih i pravokutnih tlocrtnih rješenja, poput onih u Iloku, Osijeku, Gorjanima, Dubici, Čazmi, Ludbregu i Varaždinskim Toplicama, te peterokutne i višekutne strukture poput Ružice, Đurđevca i Zapolja, prikazani su kao složene građevine s velikim unutarnjim dvorištima i stambeno-gospodarskim krilima. Izlaganje je otvorilo uvid u to da su ti prostori, osim obrambene funkcije, imali važnu ulogu u svakodnevici srednjovjekovnih zajednica.
Od srednjovjekovnih izvora do LiDAR snimanja
U osvrtima na osmanske slojeve utvrda prikazane su strukture Like, Dalmatinske zagore i doline Neretve. Arhivski i terenski podaci smjestili su ih u širi povijesni kontekst jugoistočne Europe, uz niz pitanja vezanih uz tipologiju, položaje i građevinske faze.
U dijelu programa posvećenom srednjovjekovnim pisanim izvorima Silvija Pisk prikazala je kako su utvrde evidentirane u ispravama. U dokumentima su se pojavljivale kao orijentiri, mjesta potvrde vlasništva, administrativne točke i prostori u kojima se odvijala komunikacija vlasti. Izlaganje je otvorilo uvid u pravni i društveni sloj fortifikacija koji se ne može iščitati samo iz arhitektonskih ostataka.
Uz pojedina izlaganja prezentirane su i suvremene metode rada. LiDAR snimanja, topografske analize i digitalne rekonstrukcije pokazale su kako se, uz arhivske i arheološke izvore, mogu preciznije pratiti promjene fortifikacijskih zona. Arheološki nadzori i višegodišnji terenski radovi prikazani su kao temeljni izvori za razumijevanje građevinskih faza i promjena u prostoru.
Fortifikacije u suvremenom društvu
FORTIKON je najveći nacionalni skup stručnjaka posvećen istraživanju, zaštiti i reinterpretaciji fortifikacijske baštine, a lajt motiv ovogodišnjeg okupljanja bila je upravo uloga fortifikacija u današnjem društvu. Ruševne drevne zidine danas se sve češće prepoznaju kao generatori kulturnog i lokalnog života. A jedan od najuspješnijih pionira u tome jest Javna ustanova Tvrđave kulture Šibenik koja se opetovano afirmira kao predvodnik novog shvaćanja baštine i vještog upravljanja njome.
U raspravama nakon izlaganja otvorena su pitanja upravljanja, interpretacije i korištenja utvrda, kao i suradnje između stručnjaka i lokalnih zajednica. Kroz primjere iz različitih dijelova Hrvatske vidjela se razina uključenosti gradova, javnih ustanova i istraživačkih timova u procese obnove i prezentacije.
Tako su i ovaj skup, osim Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, financijski podržali i Grad Šibenik i Šibensko-kninska županija, koji su tako samo potvrdili svoju kontinuiranu podršku Tvrđavama kulture. Primjer je to kvalitetne sinergije lokalnih jedinica vlasti s javnom ustanovom koja ima inicijativu i već godinama uspješno provodi projekte na mjestima od javnog interesa.
Osim toga, od iznimne važnosti je inkluzija lokalne zajednice u očuvanje, upravljanje i interpretaciju fortifikacijske baštine. Zbog sve više sigurnosno saniranih ili obnovljenih zdanja, mijenja se struktura kulturne i turističke ponude područja. Utječe to umnogome na lokalnu zajednicu, poglavito u manjim sredinama. Ponekad promjene nisu dočekane ovacijama. Stoga je uvijek potrebno promišljeno i jasno prezentirati projekte, ali i prepoznati snagu i ideje koje lokalno stanovništvo može donijeti.
Utvrde sve aktualnije i u budućnosti
Kraj skupa donio je pregled istraživanja i projekata koji se provode diljem zemlje te najave novih suradnji. U Šibeniku, Osijeku, Trogiru, Grobniku, Kaštelima i Ravnim kotarima izneseni su primjeri rada koji pokazuju različite pristupe proučavanju i aktiviranju fortifikacijske baštine. Kroz izlaganja stvorila se slika prostora koji se ponovno otvara javnosti i uključuje u svakodnevne tokove života.
S pogledom prema budućnosti, FORTIKON ne želi stati na samo jednom skupu. U jeku intenzivnih istraživanja fortifikacija i primjene novih pristupa u njihovoj valorizaciji i reinterpretaciji, cilj je da ovakvo stručno okupljanje bude redovno događanje. Organizatori žele da ovo dugoročno bude nacionalni i međunarodni susret stručnjaka, ističući interdisciplinarni pristup kao nužan u odnosima između teorije i prakse te uključenu lokalnu zajednicu kao ključ održivosti baštine.
Neka nova vremena donose neke nove metode, ali ljudi su uvijek ti koji su konstanta u čuvanju prošlosti i prepuštanju novim generacijama.
Ovaj članak deseti je dio serijala (NE)ISTRAŽENA HRVATSKA: Održivost baštine autorice Ane Mičić koji je objavljen u sklopu projekta Poticanje novinarske izvrsnosti u 2025. godini Agencije za elektroničke medije.
