Jedan od najtraženijih grobova srednje Europe možda je konačno otkriven. U srcu Mađarske, među ruševinama bazilike u kojoj su nekoć krunjeni i pokapani kraljevi, istraživači vjeruju da su pronašli posmrtne ostatke kralja Matijaša Korvina koji je ostao zapamćen kao jedan od najpravednijih, najobrazovanijih i najlegendarnijih vladara u povijesti Mađarske i Hrvatske.
No put do tog otkrića nije bio ni brz, ni jednostavan. Uključuje arheologiju, forenziku, rekonstrukcije lica, DNK analize, ali i diplomatsku suradnju dviju zemalja te povijesnu simboliku koja seže duboko u kolektivno pamćenje.
Kralj ispred svog vremena
Matijaš Korvin (1443. – 1490.) bio je nešto više od političkog vođe. Bio je vizionar koji je formirao jednu od prvih stalnih vojski u Europi, Crnu vojsku. uspješno branio kraljevstvo od Osmanlija, modernizirao pravosudni sustav i stvorio Bibliothecu Corvinianu, jednu od najvećih knjižnica renesansne Europe. Bio je poznat po tome što je promicao sposobne ljude bez obzira na njihovo podrijetlo.
Njegova vladavina često se mitologizira kao zlatno doba pravednosti i mudrosti. Legende o „dobrom kralju Matijašu“ i danas žive u narodnim pričama koje smo zabilježili posvuda. Sve one vezane su detaljem koji govori o povratku dobrog kralja Matijaša koji će povesti svoju vojsku u zaštitu naroda.
I tako spava dobri kralj Matijaš, čekajući tren da povede svoju zakletu vojsku u posljednji boj
No njegov grob stvarni grob, kao i mnoga poglavlja iz kasnosrednjovjekovne povijesti zauvijek je izgubljen kad su Osmanlije, a kasnije i politički nemari, pretvorili stolni grad Székesfehérvár u ruševinu.
Ruševine, kosti i sumnje
Ipak, na mjestu nekadašnje Bazilike Blažene Djevice Marije u Székesfehérváru, 2002. godine iskopani su brojni ljudski ostaci. Među njima, lubanja označena kao “individual I/10” koja je stajala u arhivi sve dok 2024. nije došla u ruke Emese Gábor iz Istraživačkog centra Gyula László.
Koristeći digitalne alate, Gábor i njezin tim izradili su niz rekonstrukcija lica. No jedno lice, ono I/10 – isticalo se. Imalo je zapanjujuću sličnost s rekonstruiranim licem Ivaniša (Jánosa) Korvina, Matijaševa nezakonitog, ali priznatom sina, čiji su ostaci već ranije identificirani u Hrvatskoj.
Legenda o crvenokosoj Marti, strašnoj vlastelinki iz Baranje koja je upravljala skelom preko Dunava
Rođen 1473. u Wrocławu, Ivaniš je bio izvanbračni sin kralja Matije, ali je uživao očevu punu podršku i političku pripremu za nasljedstvo. Budući da Matijaš nije imao zakonitih potomaka, Ivaniš je od rane dobi odgajan kao njegov budući nasljednik – ne samo simbolično, već i konkretno, kroz darivanja velikih posjeda u Hrvatskoj, Austriji i Šleskoj.
Nakon povratka u Hrvatsku, 1496. godine, Ivaniš se oženio Beatricom Frankopan, kćeri kneza Bernardina Frankopana. Par je imao dvoje djece, Elizabetu i Kristofora, no oboje su preminuli u dječjoj dobi, čime se Korvinova krvna loza zauvijek ugasila.
Ivaniš je posljednje godine proveo u obrani hrvatskih zemalja od osmanskih napada, stolovao je u Bihaću i Krapini, a umro je mlad, 1504. godine, iscrpljen bolešću i ratovima. Pokopan je u pavlinskoj crkvi u Lepoglavi, gdje su njegovi ostaci, zajedno s ostacima sina Kristofora, ekshumirani 2021. godine u svrhu DNK analize.
Od doba vitezova do danas, samostan u Lepoglavi prkosi običajima koji su ga rušili i ponovo gradili
Upravo ti ostaci danas čine ključ za rješavanje jedne od najvećih arheoloških enigmi Mađarske i Hrvatske – identiteta kostiju iz Székesfehérvára. Sin, koji nikad nije postao kralj, možda će posthumno pomoći u potvrdi povratka oca.
Lepoglava: gdje je znanost došla do krvi Korvinove
Put do potvrde vodi kroz Lepoglavu, miran gradić u Hrvatskom zagorju. Tamo su 2021. otvorene grobnice Ivaniša Korvina i njegova sina Kristofora u župnoj crkvi Bezgrešnog začeća BDM.
Taj čin bio je ključan: omogućio je uzimanje DNK uzoraka iz poznate, povijesno potvrđene loze Matijaša Korvina. U suradnji s hrvatskim Ministarstvom kulture i Varaždinskom biskupijom, projekt je postavio temelje za današnja genetska uspoređivanja.
Kosti iz Székesfehérvára već su forenzički analizirane i 3D rekonstruirane. Potvrđeno je da je osoba umrla sa 47 godina, upravo u dobi kada je Matijaš preminuo. Sličnosti u lubanji, lokacija ukopa, dob smrti i genetska srodnost s Ivanišem Korvinom čine slučaj izuzetno uvjerljivim.
Znanost, simbolika i politika
Iako je potvrda DNK još u tijeku, vjerojatnost da se radi o Matijašu Korvinu sve je veća. Ipak, mađarski Institut za povijesna istraživanja pozvao je na suzdržanost: “Znanstvena potvrda još traje.” No iza te zadržane retorike stoji dublji kontekst.
Bio jednom Turbek, izbrisano svetište kod Sigeta gdje je zakopano srce Sulejmana Veličanstvenog
Ovo nije samo pitanje arheologije već riječ o nacionalnom identitetu. Projekt izgradnje kraljevskog mauzoleja u Székesfehérváru, obnova veza s Hrvatskom, simbolički povratak “dobrog kralja” sve to odjekuje snažno u mađarskom društvu.
Tko čeka, možda dočeka kralja
Ako DNK potvrdi ono što lice, dob, mjesto i srodstvo već sugeriraju, Matijaš Korvin mogao bi uskoro ponovno biti kralj, barem u smislu nacionalnog pijeteta i povijesnog priznanja.Ostaje pričekati konačnu znanstvenu riječ.
No čak i ako se ispostavi da lubanja “I/10” ne pripada velikom kralju, jedno je sigurno, potraga za Matijašem otkriva mnogo više od kostiju.
