Duboko u šumama Tramuntane, na sjeveru otoka Cresa, skriva se lik iz predaje koji djeci šapuće priče o prirodi, dobru i granicama koje ne treba prijeći. Zove se Masmalić. Tko je zapravo taj neuhvatljivi šumski patuljak s crvenom kapicom – čuvar ili nestašni vragolan, i zašto ga se pamti kroz generacije?
Na otoku Cresu, na mjestu gdje kamene gromače svjedoče o tisućljetnom radu ruku, šuma Tramuntana šumi svojevrsnim arhaičnim govorom lišća i korijenja, postoji predaja o biću koje obitava između dva svijeta – svijeta prirode i svijeta ljudi.
Masmalić, kako ga zovu u Tramuntani, ili Macmalić u drugim dijelovima otoka, mali je patuljak s crvenom kapicom i plavim hlačicama koji se skriva ispod panjeva, u šupljim smokvama i u sjenama starog drveća. Masmalić nije zli duh, ali ne voli kad se njegov dom, šuma – vrijeđa.
Ako ga ispoštuješ, pomoći će ti pronaći put, ribu, izgubljeno dijete. Ako galamiš, trgaš grane, bacaš kamenje, može te zavesti u krivi smjer, sakriti ti stazu ili te zaplašiti šuštanjem iz grmlja. On nije ni anđeo ni vrag, već biće s pravilima. Starosjedioci Cresa kažu da zna biti “i dobar i zločest – ovisi kako ga dočekaš”.
Kazivanja sa Cresa
Kazivači s otoka pripovijedaju o njemu na različite načine. Don Josip Bandera iz Belog govori o Masmalićima kao o crnim, poluljudskim bićima koja lete i straše djecu noću, dok Mario Šintić iz Merga Masmalića vidi kao šumskog čovjeka koji ribarima šapće gdje baciti mreže – ali samo ako mu ostave par riba zauzvrat.
Franjo Milohnić iz Velog Boka pamti ga po pjesmici kojom je šaljivo uznemirivao djevojčice: “Djevojčice hi, hi, hi, ja sam ljepši nego ti – daj mi dušu!” Drugi Cresanin pak priča da su ga žene mamile krunicom kako bi uzele zlatnike koje ostavlja za sobom. Folkloristi poput Maje Bošković-Stulli i Ivana Lozice navode kako naziv Masmalić nije slučajna konstrukcija.
Ono potječe od romanskih imena mazzamurielli i mazzamariello iz talijanskih pokrajina Abruzzo i Campagna. Ti maleni duhovi, poznati i u Napulju, dijele osobine s našim Masmalićem – nose crvene kape, nevidljivi su običnom pogledu, a ponekad žive pod zemljom ili u zidovima kuća. U jeziku i folkloru hrvatskog priobalja naziv se mijenja: malik, malić, tintilin, škrat, nevidinčić…
Različita su to bića iz priča koja su zabilježena u predajama i kazivanjima diljem Hrvatske, koja dijela ista obilježja i tumačenja. No svuda ostaje isti motiv – mali, često nevidljivi lik s kapicom, koji je negdje pomoćnik, negdje zafrkant, a povremeno i prijetnja. Riječ je o sloju folklorne predaje koji podsjeća na to da legende prelaze granice naroda i vremena.
Zahvaljujući radu brojnih entuzijasta, mitološki patuljak sa Cresa za razliku od nekih drugih mitoloških bića, zadnjih godina postaje sve popularniji motiv sa Cresa. Tako je Udruge RUTA iz Cresa u projektu “Tajna Masmalića, legenda” zadala novo ruho – kroz radionice filcanja, dječje kazališne improvizacije i dvije slikovnice.
Masmalić tako postaje primjer toga kako predaja može biti i obrazovna i poetska, ali i istinski duhovna. On nije samo patuljak iz bajke – simbol je djetinjstva, ravnoteže između ljudi i prirode i svega onog što se skriva u tihom šaptu Tramuntane. Jer možda, baš ako budete dovoljno tihi i blagi, i vi čujete njegovo šuštanje među lišćem.
