Duboko u šumama Tramuntane, na sjeveru otoka Cresa, skriva se lik iz predaje koji djeci šapuće priče o prirodi, dobru i granicama koje ne treba prijeći. Zove se Masmalić. Tko je zapravo taj neuhvatljivi šumski patuljak s crvenom kapicom – čuvar ili nestašni vragolan, i zašto ga se pamti kroz generacije?
Na otoku Cresu, na mjestu gdje kamene gromače svjedoče o tisućljetnom radu ruku, a šuma Tramuntana šumi svojevrsnim arhaičnim govorom lišća i korijenja, postoji predaja o biću koje obitava između dva svijeta – svijeta prirode i svijeta ljudi.
Masmalić u kazivanjima sa Cresa
Masmalić, kako ga zovu u Tramuntani, ili Macmalić u drugim dijelovima otoka, mali je patuljak s crvenom kapicom i plavim hlačicama. Skriva se ispod panjeva, u šupljim smokvama i u sjenama starog drveća. Masmalić nije zli duh, ali ne voli kad se njegov dom šuma vrijeđa.
Ako ga ispoštuješ, pomoći će ti pronaći put, ribu, izgubljeno dijete. Ako galamiš, trgaš grane, bacaš kamenje, može te zavesti u krivi smjer, sakriti ti stazu ili te zaplašiti šuštanjem iz grmlja. On nije ni anđeo ni vrag, već biće s pravilima. Starosjedioci Cresa kažu da zna biti “i dobar i zločest – ovisi kako ga dočekaš”.
Kazivači s otoka pripovijedaju o njemu na različite načine. Don Josip Bandera iz Belog govori o Masmalićima kao o crnim, poluljudskim bićima koja lete i straše djecu noću. Mario Šintić iz Merga pak Masmalića vidi kao šumskog čovjeka koji ribarima šapće gdje baciti mreže – ali samo ako mu ostave par riba zauzvrat.
Franjo Milohnić iz Velog Boka pamti ga po pjesmici kojom je šaljivo uznemirivao djevojčice: “Djevojčice hi, hi, hi, ja sam ljepši nego ti – daj mi dušu!”. Drugi Cresanin pak priča da su ga žene mamile krunicom kako bi uzele zlatnike koje ostavlja za sobom. Folkloristi poput Maje Bošković-Stulli i Ivana Lozice navode kako naziv Masmalić nije slučajna konstrukcija.
Internacionalno biće
Ono potječe od romanskih imena mazzamurielli i mazzamariello iz talijanskih pokrajina Abruzzo i Campagna. Ti maleni duhovi, poznati i u Napulju, dijele osobine s našim Masmalićem. Nose crvene kape te su nevidljivi običnom pogledu. Ponekad žive pod zemljom ili u zidovima kuća. U jeziku i folkloru hrvatskog priobalja naziv se mijenja: malik, malić, tintilin, škrat, nevidinčić…
Različita su to bića iz priča koja su zabilježena u predajama i kazivanjima diljem Hrvatske, koja dijela ista obilježja i tumačenja. No svuda ostaje isti motiv – mali, često nevidljivi lik s kapicom. Negdje je pomoćnik, negdje zafrkant, a povremeno i prijetnja. Riječ je o sloju folklorne predaje koji podsjeća na to da legende prelaze granice naroda i vremena.
Zahvaljujući radu brojnih entuzijasta mitološki patuljak sa Cresa, za razliku od nekih drugih mitoloških bića, zadnjih godina postaje sve popularniji creski motiv. Tako je Udruge RUTA iz Cresa u projektu “Tajna Masmalića, legenda” zadala novo ruho – kroz radionice filcanja, dječje kazališne improvizacije i dvije slikovnice.
Masmalić tako postaje primjer toga kako predaja može biti i obrazovna i poetska, ali i istinski duhovna. On nije samo patuljak iz bajke. Simbol je djetinjstva, ravnoteže između ljudi i prirode i svega onog što se skriva u tihom šaptu Tramuntane. Jer možda, baš ako budete dovoljno tihi i blagi, i vi čujete njegovo šuštanje među lišćem.
