Tijekom obnove kaštela Rušinac koji se nalazi u Kaštel Lukšiću pronađeni su zanimljivi i vrijedni tragovi njegove bogate prošlosti koji uključuju i tri peći koje su po svemu sudeći služile za proizvodnju kruha i baškota.
Kako je izvjestio Muzej grada Kaštela, posljednjih su mjeseci pronađeni brojni nalazi koji svjedoče o živom i aktivnom životu unutar ovog povijesnog zdanja koje je poznato i po legendi o Miljenku i Dobrili. Naime, bio je dom obitelji Rušinić (Rosani) iz koje dolazi Miljenko, jedan od protagonista priče koju je moguće pročitati na poveznici.
Posebno se ističu nalazi triju peći. Dvije su pronađene u prizemlju kaštela, dok se treća, ujedno i najbolje očuvana, nalazi u konobi. Građene su od opeke, kružnog su oblika s kupolom, a ulaz im je okrenut prema istoku. Imaju isti promjer ložišta (90 cm) i svjedoče o intenzivnoj aktivnosti tijekom novog vijeka. Po načinu gradnje i dimenzijama korištenih opeka, vjerojatno je da nisu nastale u različitim razdobljima, odnosno moguće je da su korištene istovremeno.
Na početku se pretpostavljalo da su peći služile za pečenje vapna potrebnog za gradnju kaštela. Međutim, njihov oblik i način gradnje više odgovaraju krušnim pećima. Zbog toga je vjerojatnije da se radi o razvijenoj pekarskoj aktivnosti unutar kaštela.
Što se točno u njima peklo, zasad ostaje nepoznanica. Moguće je da su to bile zajedničke peći za stanovnike kaštela, ali i da su služile za opskrbu vojnika ili obližnjih štalija, primjerice proizvodnjom baškotina, suhog kruha koji se dugo mogao čuvati, odgovor još uvijek nije poznat.
Iako odgovori još nisu konačni, ovo otkriće baca novo svjetlo na gospodarsku i svakodnevnu povijest kaštela Rušinac, ali i na život u mletačkoj Dalmaciji.
Kaštel Rušinac, smješten u današnjem Kaštel Lukšiću, podignut je 1482. godine kao utvrđeni ljetnikovac trogirskog plemića Mihovila Rosanija, poznatog i kao Rušinić, uz odobrenje mletačkih vlasti. Izgrađen na morskoj hridi, Rušinac je pripadao tipu rezidencijalnih fortifikacija koje su istodobno služile obrani i svakodnevnom životu svojih vlasnika.
Ulaz u kaštel nalazio se na prvom katu i bio je dostupan stepenicama i pokretnim mostom, dok su morska vrata na južnom pročelju omogućavala izravan pristup s mora. Neuobičajeno za kaštelanske utvrde, reprezentativni stambeni prostor – piano nobile – nalazio se upravo na prvom katu, što dodatno naglašava stambeni karakter zdanja.
Uz kaštel se postupno razvilo manje utvrđeno naselje, no zbog slabije obrambene moći cijela je cjelina sredinom 17. stoljeća napuštena. Danas Rušinac, zajedno s obližnjom crkvicom sv. Ivana Krstitelja, čini zaštićenu kulturno-povijesnu cjelinu, neraskidivo povezanu s legendom o Miljenku i Dobrili, ali i s novim arheološkim nalazima koji sve jasnije otkrivaju kako se unutar njegovih zidina nekada živjelo.
