Negdje ispod Crvenog spusta na Medvednici, mjesta koje je posljednjih godina poznatije kao piknik-zona i vidikovac nego kao središte zimskih sportova nalaze se zatvoreni ulazi u stare rudarske rovove. Danas nepristupačni zbog opasnosti od urušavanja, ti tzv. Francuski rudnici ostaju tek nijemi podsjetnik na jedno ambiciozno, ali neuspjelo poglavlje gospodarske povijesti Zagreba.
Na njih je nedavno podsjetio Park prirode Medvednica u objavi na društvenim mrežama, ističući kako se ispod šumskih padina skriva ostatak stare rudarske prošlosti planine – danas zatvoren za javnost zbog sigurnosnih razloga.
Riječ je o kuriozitetu koji pokazuje koliko jedan prostor može biti bogat slojevima značenja. Neke od tih priča ostaju tek skica u arhivima, nacrt u stručnim časopisima (izvor nacrta: Speleolog, br. 33, 2022.) ili predmet povremene znatiželje planinara koji zastanu i zapitaju se što se nekada događalo ispod ovih stabala.
Francuz pod Medvednicom
Sve počinje sredinom 19. stoljeća, kada se u Hrvatsku doselio Henri (Hinko) Carion, francuski poduzetnik i pisac. Kako piše Hrvatski biografski leksikon, Carion je rođen 1812. u Cambraiu, a u Hrvatsku je došao 60-ih godina 19. stoljeća. Nastanio se u Gornjoj Bistri podno Medvednice, gdje je kupio i obnovio dvorac Gornja Bistra, grofova Oršića te dobro Cernik.
Preciznije, godine 1872. od plemićke obitelji Oršić kupio je dvorac Oršić u Zagorju te pokrenuo eksploataciju galenita – rude koja sadrži srebro – na zapadnom pobočju Medvednice. Upravo su ti rudnici kasnije prozvani Francuskima.
Carion je u Gornjoj Bistri podigao rudarsku koloniju i izgradio cestu do rudnika, što svjedoči o ozbiljnosti njegova pothvata. No poduzetnički san završio je razočaranjem: količina dobivenog srebra bila je premala da bi eksploatacija bila isplativa. Projekt je propao, a rudnici su s vremenom napušteni. Danas su njihovi rovovi zatvoreni, ali tragovi priče ostali su u literaturi i lokalnoj memoriji.
Poduzetnik, prevoditelj, dramatičar
Henri Carion nije bio samo poduzetnik. Prema Hrvatskom biografskom leksikonu, bavio se i književnošću. U Zagrebu je 1888. anonimno objavio na francuskom jeziku povijesnu dramu Les Hunyadi, inspiriranu poviješću ugarske velikaške obitelji.
Francuski autor Louis de la Roque u svojoj knjizi Trois mois en Croatie spominje Cariona i kao prevoditelja hrvatske himne Lijepa naša domovina na francuski jezik. Time se njegova biografija neočekivano povezuje s jednim od najvažnijih simbola nacionalnog identiteta.
U tom spoju rudarske ambicije, književnog rada i kulturnog posredovanja zrcali se širi kontekst 19. stoljeća i doba kada su Medvednica i zagorski dvorci bili prostor gospodarskih eksperimenata, ali i intelektualnih susreta.
Medvednica kao arhiv pod otvorenim nebom
Francuski rudnici danas su zatvoreni za javnost zbog opasnosti od urušavanja. I upravo ta zatvorenost daje im posebnu dimenziju. Nisu turistička atrakcija, nisu uređena poučna staza – nego tihi podsjetnik na ambiciju koja je nadmašila geološku stvarnost.
Ispod šumskih staza kojima prolaze izletnici, planinari i obitelji na pikniku, Medvednica čuva rudarsku prošlost, plemićke posjede, prevoditelje himne i neostvarene snove o srebru.
To je možda i najveća vrijednost ovog mjesta: pokazuje kako prostor nikada nije jednoznačan. On je istodobno prirodni park, izletište, povijesna kulisa i podzemni arhiv.
A poneki rov, premda zatvoren, ostaje dovoljno snažan da podsjeti kako je i pod zagrebačkom planinom nekada traženo – srebro.
