Gotovo 1100 godina nakon što je papa Ivan X. pokušao zabraniti liturgiju na slavenskom jeziku, što je dovelo do crkvenih sabora koji su danas potvrda hrvatske državnosti, u Zagrebu su se okupili znanstvenici, filolozi, povjesničari, muzikolozi te školski nastavnici kojima je isti zajednički interes – glagoljica.
11 stoljeća hrvatskoga glagoljaštva u 3 dana
Razlog je bio znanstveni skup “11 stoljeća hrvatskoga glagoljaštva (925.-2025.)” koji je održan od 8. do 10. listopada. Bio je sjajna prilika za podjelu novih saznanja i promatranja glagoljice, tog pisma naših starih koje u današnje vrijeme opet budi zanimanje i maštu javnosti.
Organizirao ga je Staroslavenski institut povodom okrugle obljetnice prvoga dokumentiranog spomena glagoljaštva na splitskim crkvenim saborima 925. godine. Održan je pod pokroviteljstvom predsjednika Republike Zorana Milanovića i uz potporu Jadranskog naftovoda.
Na njemu je sudjelovalo 50 izlagača iz Hrvatske i inozemstva. Održano je ukupno 46 izlaganja raspoređenih u dvanaest tematskih sekcija. Kroz analize drevnih rukopisa, liturgijskih kodeksa, glagoljaških brevijara, zakonskih i književnih tekstova, kao i moderne metode digitalizacije i umjetne inteligencije, istraživači su rasvjetljavali tisućljetnu prisutnost glagoljice u hrvatskom kulturnom i duhovnom tkivu.
Akademska artiljerija prvog dana
Otvaranje je vodio Josip Galić, a skup su pozdravile Ana Šimić, Sandra Požar i Tanja Kuštović. Već prvi dan obilježila su velika imena hrvatske slavistike, poput akademika Stjepana Damjanovića koji je govorio o jezičnom pejzažu u doba kralja Tomislava.
Vesna Badurina Stipčević predstavila je 650. obljetnicu glagoljskog Pariškog zbornika. Posebnu pažnju izazvao je okrugli stol o engleskoj antologiji hrvatskoglagoljskih tekstova, gdje su Julia Verkholantsev i Mateo Žagar predstavili projekt koji hrvatsku baštinu otvara globalnoj znanstvenoj javnosti.
Glasovi iz prošlosti i poruke za budućnost
Središnji događaj drugoga dana bio je prikaz dokumentarnog filma “Poruke iz Berma” scenaristice Marije Vuković Siriščević. Kroz dokumentarac predstavljeno je desetljeće rada Znanstvenog centra izvrsnosti za hrvatsko glagoljaštvo.
Izlagači su govorili o glagoljici u Poljičkom statutu, reformacijskom Novom testamentu, rimskim glagoljskim tiskarama, pa sve do suvremenih izazova očuvanja i digitalizacije. Raspravljalo se i o kulturnom nasljeđu koje nije samo akademsko pitanje, već i stvar živoga identiteta.
Glagoljica u učionicama
Završni dan bio je posvećen obrazovnim i tehnološkim aspektima. Ana Mihaljević i Iva Stamenković predstavile su zbornik učeničkih radova Potraga za glagoljicom. Rezultat je to literarnog natječaja kojim glagoljica ulazi u školsku svakodnevicu. Marko Brkljačić i Josip Mihaljević prikazali su novu interaktivnu arhitekturu mrežnog repozitorija glagoljaškoga pjevanja, razvijenu pomoću umjetne inteligencije.
Više od obljetnice
Skup “11 stoljeća hrvatskoga glagoljaštva” nije bio samo povijesna inventura, nego pokazatelj da je glagoljaštvo više od pisma. Opisuje se kao kulturna praksa, kolektivno pamćenje, identitetski kod. U kasnijem posjetu Pantovčaku, članovi Staroslavenskog instituta u razgovoru s predsjednikom Milanovićem naglasili su da je zanimanje za glagoljicu u porastu, i to ne samo ondje gdje ima tradiciju, nego i u krajevima u kojima je dosad bila nepoznata.
Glagoljaši, od kojih su mnogi u prošlosti djelovali na marginama društva, kroz ovaj su skup, prepun novih saznanja, vraćeni u središte hrvatske kulture. Njihov doprinos pisanju, molitvi, zakonu i jeziku oblikovao je hrvatsku povijest. Kako je istaknuto u zaključnom obraćanju javnosti putem društenih mreža Staroslavenskog instituta, “glagoljska nam je baština jasan putokaz i svjetionik u vremenima kad se putevi zaboravljaju, a svjetla trnu.”
