Nakon što je pravomoćnom odlukom vraćen nasljednicima izvornih vlasnika, dvorac Bosiljevo našao se na povijesnoj prekretnici. Ova bajkovita građevina, duboko ukorijenjena u hrvatsku kulturnu baštinu, više nije samo simbol prošlosti i nebrige. Sada nakon okončanja dugogodišnjeg imovinsko – pravnog spora i povrata nasljednicima vlasnika, ima priliku postati i prostor budućnosti.
Smješten na strateškom prijelazu između panonskog i gorskog prostora, Bosiljevo je kroz stoljeća bilo dvorac Frankopana, Erdődyja, Auersperga i Nugenta. Unatoč tom plemićkom nasljeđu, dvorac je desetljećima prepušten propadanju, a kulturno-povijesni potencijal ostao je neiskorišten.
Sada, kada su imovinsko-pravni odnosi razriješeni, o čemu smo ranije pisali, nameće se pitanje – što dalje? Prema studiji Karlovačke županije, koja je napravljena u svrhu do danas nerealiziranog projekta “Dodir civilizacija” iz 2020. godine, koji je predviđao stavljanje dvorca Bosiljevo u funkciju, za cjelovitu revitalizaciju Bosiljeva potrebno je barem 15 milijuna eura.
Kod ovoga treba reći kako je, zbog inflacije i povećanja cijena građevinskih radova, danas taj iznos barem dvostruko veći. Dodir civilizacije je kapitalni razvojni projekta čiji je pokretač i nositelj Karlovačka županija, čija je vizija obnova i stavljanje u funkciju deset dvoraca, kaštela i utvrda Karlovačke županije.
U vrijeme kad je o dvorcu skrbila Karlovačka županija, izvođeni su interventni radovi – krpanje krova i zaštita od neposrednog urušavanja. Za to je Ministarstvo kulture i medija godišnje dvorcu Bosiljevo dodjeljivalo sredstva u iznosima od 100.000 do 300.000 kuna.
Modeli revitalizacije: između baštine i održivosti
U svijetu su brojni primjeri u kojima su slični objekti uspješno obnovljeni i pretvoreni u multifunkcionalne prostore: muzeje, kulturne centre, dvorce za vjenčanja, konferencijske dvorane pa čak i ekskluzivne smještajne objekte. S obzirom na položaj Bosiljeva u netaknutoj prirodi i njegovu bogatu povijest, mogućnosti su brojne.
Dvorac Bosiljevo može postati kulturno-turistički centar: interaktivni muzejski postav koji bi prezentirao srednjovjekovni i novovjekovni život Frankopana i Nougenta, s prostorima za radionice, izložbe i povijesne interpretacije, kako je dvorac već dio kulturne rute koja prezentira baštinu Frankopana. Ipak, takav projekt bi ovisio o naplati ulaznica i drugim komercijalnim sadržajima pa je upitna njegova dugoročna održivost.
Kratkoročni i dugoročni modeli
Dvorac Bosiljevo, kratkoročno i prije obnove može biti i pozornica za održavanje povijesnih festivala i manifestacija. To mogu biti viteški turniri, glazbene večere i predstavljanja srednjovjekovne kuhinje i obrta. Poznato je i kako je dvorac Bosiljevo bio lokacija na kojoj su snimani brojni glazbeni spotovi i serije. Tako, i dok se čeka obnova, vlasnici mogu početi zarađivati i takvim kratkoročnim najmovima.
Dugoročno, kako bi bio održiv, svaki dvorac koji se nalazi u privatnom vlasništvu (što znači bez financijskih dotacija države), mora zarađivati dovoljno da se pokriju troškovi održavanja. Stoga su, posebno zbog konfiguracije terena, rezidencijalni turizam i boutique smještaj u kombinaciji s kulturnim programima možda pravi put put za obnovu dvorca Bosiljevo koji bi omogućio održivo financiranje obnove i korištenje objekta.
S obzirom na bogatu povijest Bosiljeva, koji je nekoć služio i kao mjesto gdje se čuvala bogata biblioteka prepuna umjetničkih djela, on može postati i centar za proučavanje plemićkih obitelji Hrvatske. U suradnji s akademskom zajednicom, Bosiljevo bi moglo postati mjesto istraživanja i čuvanja povijesti velikih hrvatskih rodova.
Dvorac nakon povrata vlasnicima
Ključ uspješne revitalizacije leži u suradnji – između vlasnika, lokalne zajednice, Ministarstva kulture i medija, turističkih ureda i privatnih ulagača. Dvorac Bosiljevo nije samo privatna imovina – on je i dio zajedničkog identiteta, prostor koji može služiti i kulturi i ekonomiji.
Prvi korak mogao bi biti izrada konzervatorske studije i master plana obnove koji bi uključio sve zainteresirane dionike. Također, moguće je aplicirati na europske fondove za obnovu kulturne baštine, osobito ako se naglasi njegova edukativna i društvena funkcija. S druge strane, novi vlasnici dvorac Bosiljevo mogu prodati nekom drugom, među ostalima i županiji, kao što je bio slučaj kod kupnje dvorca Bela. Nakon povrata nasljednicima vlasnika Belu je otkupila Varaždinska županija koja je za njega pronašla svrhu.
Vraćanjem dvorca Bosiljevo njegovim zakonitim vlasnicima ispravljena je nepravda iz 20. stoljeća. No, pravi izazov tek slijedi – kako ovu tihu ruševinu pretvoriti u prostor živog pamćenja, susreta, znanja i ljepote? Ako mu se pristupi s vizijom, dvorac Bosiljevo mogao bi postati jedan od primjera kako se kulturna baština može ne samo čuvati, nego i ponovno oživjeti.
