Stari grad Lukavec nalazi se u istočnom dijelu istoimenog naselja, pet kilometara zapadno od Velike Gorice. U pisanim izvorima Lukavec se prvi put spominje 1225. godine u ispravama kralja Bele IV.
Tada kralj pripadnicima turopoljske plemićke obitelji Mikšić daje prava i povlastice na matične posjede u Donjem Lukavcu, tada zapisanom kao de Lukawecz. Iste godine Bela IV Turopoljcima dodjeljuje plemstvo, izuzimajući ih od službe i ovisnosti prema Zagrebu.
Već 1256. godine spominje se „caput Lukavecz“, drvena utvrda na potoku Lukavcu uz selo Donji Lukavec. Prvobitna građevina bila je podignuta od hrastovine, a njezini tragovi pronađeni su tijekom arheoloških istraživanja.
Pad Bosne pod osmansku vlast 1463. godine donosi teška vremena i Turopolju. Između 1472. i 1479. godine Turopoljci podižu novu drvenu utvrdu kao obranu od Osmanlija. Godine 1481., na njihovu molbu, medvedgradski gospodar Ivan Tuz postavlja posadu u Lukavcu, čime grad prelazi u ruke medvedgradskih gospodara Tuza. Do 1553. godine Lukavcem upravljaju različiti vladari: herceg Ivan Korvin, Gjuro knez Brandenburški, kraljica Marija, ban Franjo Bačan te knez Nikola Zrinski, koji grad vraća Turopoljcima, ali u stanju gotovo potpune razvaline
Prekretnica dolazi 1705. godine, kada Plemenita općina odlučuje dotadašnju drvenu utvrdu izgraditi od kamena. Zapisi iz 1715. svjedoče da grad ni tada nije bio u najboljem stanju. Tijekom 18. stoljeća obnavljaju se mostovi, uređuju opkopi koji i danas okružuju Lukavec, u gradu se čuva pečat i turopoljske povlastice, a 1784. prvi se put spominje kapelica svete Lucije u hodniku na prvom katu ispod tornja. Krajem stoljeća ponovno se gradi zdenac i popravljaju tamnice.
Izgled i položaj kaštela
Leksikon utvrda Hrvatske bilježi kako su u sustavnim arheološkim istraživanjima od 2000. – 2007. na lokalitetu nađeni ostatci drvenog kaštela. Otkriveno je da je izvorni renesansni kaštel bio složen obrambeno-stambeni kompleks, koji se sastojao od drvenog kaštela na središnjem otoku opasanom sustavom zemljanih nasipa i obrambenih jaraka ispunjenih vodom, a vidljivi su i danas.
Sam kaštel nalazio se u središtu kompleksa. Riječ je o manjoj utvrdi kvadratnoga tlocrta s polukružnim uglovima, čiji su palisadni bedemi, sagrađeni od drvenih, prvi vrhu zašiljenih hrastovih polukružno i pravokutno obrađenih balvana, omeđivali prostor dimenzije 30 m x 30 m. Na otkopanom uglu utvrde, s unutarnje strane, otkriveni su dijelovi drvene konstrukcije, koji su mogli pripadati kuli ili topovskoj platformi.
Radi dodatne zaštite, pristup bedemima sa svih je strana bio osiguran gustim redovima šiljastih kosnika. S obzirom na malu površinu kaštela, vrlo je vjerojatno da su i obrambeni nasipi bili utvrđeni palisadama i čardacima jer bi se njihovim podizanjem znatno povećali obrambena moć kaštela u dvije obrambene linije, kao i prostor za smještaj većega broja vojnika i izbjeglica u slučaju opasnosti.
Početkom XVIII. stoljeća na mjestu staroga drvenog kaštela sagrađen je četverokrilni jednokatni dvorac kvadratnog tlocrta, branjen četirima ugaonim kvadratnim kulama i visokom ulaznom kvadratnom kulom podignutom pored sjevernog zida. Prema dvorištu stambena su krila dvorca otvorena arkadama. Na vanjskom pročelju ulazne kule nalazi se barokni portal s grbom plemićke općine Turopolje iz 1752., a na obrambenim zidovima i ugaonim kulama smještene su puškarnice.
Obnova Starog grada Lukavca i okoliša
Obnova Starog grada Lukavca nakon potresa obuhvaćala je konstruktivnu sanaciju i ojačanje, financiranu dijelom sredstvima Ministarstva kulture, pri čemu je tvrtka SUB VISION d.o.o. izvodila radove na ojačanju konstrukcije kako bi se povećala potresna otpornost.
Cilj je omogućiti buduću potpunu obnovu i stavljanje u funkciju, a u planu je i uređenje okoliša. Iz Idejnog projekta projektantskog ureda „Zona STO“, koji je objavljen na web stranici Grada Velike Gorice planirano je preuređenje perivoja Starog grada Lukavca u arboretum. Radovi ne obuhvaćaju središnji otok na kojem se nalazi utvrda, ali obuhvaćaju vodene površine, kanale koji okružuju utvrdu. Planira se njihovo odmuljivanje, uređenje pokosa i čišćenje od dijela postojeće vegetacije.
Glavnu okosnicu zahvata čini uređenje zelenih površina. Na temelju provedenih istraživanja dio postojećih stabala i vegetacije bit će uklonjen, dok je istodobno planirano cjelovito uređenje svih zelenih zona. Projektom se predviđa sadnja novog visokog i niskog zelenila, uređenje travnjaka te uvođenje novih parkovnih elemenata poput rubnjaka i slične opreme.
Važan segment uređenja čini i nova mreža pješačkih staza, koja obuhvaća dvije vrste kretanja kroz prostor: staze na tlu te pješačke staze uzdignute od tla, odnosno platforme. One su osobito važne na dijelovima arboretuma s močvarnim terenom, gdje omogućuju siguran prolazak bez narušavanja osjetljivog tla. U zonama guste i visoke vegetacije predviđene su lagano uzdignute staze koje su jednostavnije za održavanje i sigurnije za postojeće biljne zajednice.
Prostor arboretuma bit će opremljen i urbanom opremom, klupama, kantama za otpad i informativnim pločama, čime se zaokružuje njegova funkcionalna i edukativna uloga. Dotrajali pješački mostovi preko vodenih površina bit će zamijenjeni novima.
Na južnom otoku planirana je izgradnja dječjeg igrališta, a uređenje zelenih zona predviđeno je i na dva postojeća otoka. Cjelokupan idejni projekt donosi integralno rješenje arboretuma, u kojem su svi navedeni elementi objedinjeni u jedinstven, funkcionalan i krajobrazno osmišljen prostor.
