Nedavno smo u prilogu o LiDAR tehnologiji naveli kako ova tehnologija predstavlja revoluciju u pretraživanju terena, što pokazuje i nedavni senzacionalni uspjeh iz švicarskog kantona Thurgau, gdje je upravo zahvaljujući ovoj tehnologiji otkrivena utvrda.
Na službenim stranicama švicarskog Kantona Thurgau nedavno je objavljena vijest o arheološkom otkriću pomoću LiDAR tehnologije.
Heinz Moll iz Ittigena u kantonu Bern nedavno je na svom računalu pregledavao LIDAR reljefnu kartu visoke rezolucije kantona Thurgau. Kao strastveni istraživač utvrda, tražio je karakteristične značajke terena.
Na modelu reljefa prepoznao je dva mala platoa u predjelu Töbeli, na općinskom području Uesslingen-Buch, koji su sa svih strana okruženi strmim jarcima. Osim toga, uočio je nekoliko starih šumskih puteva (tzv. Hohlwege). Oba su tipična obilježja ranih oblika srednjovjekovnih utvrda poznatih kao “motte” ili zemljane utvrde. Moll je svoja opažanja odmah dojavio Uredu za arheologiju kantona Thurgau.
Potvrda nalazišta na terenu
Nakon što su digitalni modeli ukazali na potencijalno nalazište, uslijedila je potvrda na samom terenu. Adrian Schoch proveo je službeno odobren sustavni pregled lokacije, a nakon višesatne pretrage, osigurani su materijalni dokazi koji su potvrdili inicijalna nagađanja.
Među ključnim nalazima, uz malu keramičku krhotinu, pronađeno je nekoliko željeznih predmeta, uključujući tri srednjovjekovna vrha strijela koji se prema svom specifičnom obliku datiraju u 11. i 12. stoljeće.
Kartuzija Ittingen
Ovo otkriće u predjelu Töbeli iznimno je važno za povijest jer se nalazište smjestilo jedva kilometar zapadno od poznatog samostana Kartause Ittingen. Prema povijesnim izvorima, taj prvobitni samostan augustinskih kanonika izgrađen je upravo na mjestu nekadašnje utvrde Gospodara od Ittingena (Herren von Ittingen), no gdje se točno nalazila lokacija tog zdanja u 11. i 12. stoljeću?
U jednoj povelji iz 1079. godine spominje se oružani sukob između opata Eckeharda II. iz Reichenaua i opata Ulricha III. iz St. Gallena, tijekom koje je utvrda uništena. Iako kasniji dokumenti potvrđuju da je utvrda ponovno izgrađena, povijesni spisi ostali su nijemi o tome gdje se ona točno nalazila.
Tamo gdje povijesni zapisi šute, arheologija i moderna tehnologija nude odgovore. Istraživači su više od stotinu godina tražili tragove na terenu, a danas, uz novo otkriće, postoje tri moguća mjesta na kojima se moglo nalaziti sjedište Gospodara od Ittingena. Uz novo nalazište u Töbeliju, tu je i predjel Chrüzbuck u općini Warth-Weiningen, smješten tek 350 metara južnije, dok neki povjesničari i dalje vjeruju da se prvobitna utvrda nalazila unutar samog današnjeg kompleksa Kartause Ittingen. Ovu teoriju temelje na povelji pape Eugenija III. iz 1152. godine kojom se braći od Ittingena dopušta podizanje samostana upravo na njihovom dvoru.
Iako se danas nalazišta Chrüzbuck i Töbeli čine izoliranima, u srednjem vijeku su bila izravno povezana s regionalnom mrežom putova. Put iz Töbelija vodio je izravno do utvrde Chrüzbuck, gdje je prolazila važna veza istok-zapad na sjevernoj terasi rijeke Thur, povezujući riječne prijelaze i možda čak služeći kao nadregionalna ruta između Winterthura i Konstanza. Na temelju sličnih nalazišta, pretpostavlja se da je utvrda u Töbeliju bila impresivno zdanje s višekatnim drvenim tornjem, zaštićeno palisadom i dubokim obrambenim jarcima.
Arheološki ured Thurgau neće provoditi iskapanja na dva novootkrivena platoa utvrde. Sve strukture i nalazi ostat će u zemlji i tako će biti sačuvani za buduća istraživanja. Artefakti koje je pronašao Adrian Schoch trenutno se konzerviraju i restauriraju u Arheološkom uredu.
